rezonanca

(nema veze s rezonom)

bolja vremena

Bio jednom jedan dobri kralj koji je imao dvije kcerke lijepe kao rumene jabuke, jedre kao vite jelke, ciste kao izvor vode, mudre poput zvijedze sjajne. Volio ih je najvise od svega, pazio kao dvije zjenice, a one su ga postovale kako vec nevina djeca postuju svoje zastitnike, i pomno pratile i izvrsavale svaku njegovu rijec, njegovu volju kao svoju vlastitu.

Nepristrani promatrac bi mogao primijetiti da nisu dvije princeze bile ni bolje ni ljepse ni mudrije od ostalih, obicnih djevojaka, te da je visak novca i slobodnog vremena jedino sto ih od njih razlikuje, i omogucava bavljenje samima sobom. I dobri je kralj bio duboko svjestan toga. Zato je zamolio dobroga boga da mu pomogne u izboru muzeva, koji bi bili dostojna zamjena zastiti koju im je za zivota pruzao on, a da pri tom nepristrani promatraci ne pomisle da ih je prodao da bi prosirio svoj vlastiti utjecaj ili povecao svoje bogatstvo.

Uskoro, izbor je pao na jednoga mutu i jednoga blentu: postene momke iz obicnog puka, tihe i nenametljive, a opet pristala izgleda.

Nisu se kleli na ljubav djevojkama, ni na vjernost ocu. A to se uzelo kao znak postenja, casti, samostalnosti i samodostatnosti u odnosu na druge, koji su stalno nesto nudili da bi nesto mogli i dobiti.

Blentini su za malo vremena mami unistili sve, a mutini jos uvijek parazitiraju na dobrom imenu davno pokojnoga kralja.

I prije neki dan, govori mi tajo:

– Jadan muto, savija se ko trstika na povjetarcu, stenje od boli, jedvice da dise, to su ga snasle godine ulizivanja staroj budali … Kakav je od uvijek u dusi bio sad je izaslo na vidjelo: nema kicme, kicme mu fali.

– E he he, ima boga! – nacerim se licem oca blente.

– Ma sta! Sta to govoris! Kako te samo sram nije!!

Sad ce i poanta, a vi recite da grijesim:

Ljudi vrte svoje filmove bez obzira na promatrace i slusatelje. Verglaju svoje drame sto god da im netko govorio, koliko god da ih pameti dozivao, oci otvarao i na silu budio. A onda, kad dode vrijeme, doslo je vrijeme. Vidimo tudi jad, malo nam bude drago sto nije nas, pa shvatimo da JE nas, pa okrivimo druge sto ne suosjecaju. I tako sve u krug.

Komentiraj »

samo humanitarno!

Ranih devedesetih u okupiranom Zadru sam naucila da se brasno i voda mogu spremiti na milijun razlicitih nacina: Bilo da ih skuhate, pofrigate, dinstate ili pecete, uvijek imaju drugaciji okus, neovisno hocete li dodati prstohvat soli, zlicicu vegete, kap sirupa ili meda, kockicu cokolade ili komadice voca ili korice, doslovno od samo dva sastojka je moguce stvoriti zivot.

Ranih devedesetih u okupiranom Zadru, brasno se dijelilo kod Crvenog kriza, a voda se razvozila cisternama u odredene kvartove u odredeno vrijeme.

Pricalo se da se tamo zene posebno maltretira, ali nikoga nisu zanimali detalji, neprijatelj je bio u zaledu, i one dobre, svakodnevne su prebrisale tu pricu na uobicajen nacin: prenemazu se, lijene krave, izmisljaju i laju bez veze!

Obitelj izbjeglica, koja je, prije nego je postalo stvarno gusto, zamijenila stan u Kninu za onaj u Zadru, je ulijevala sampon iz humanitarne pomoci u WC, jer nije bilo tekuce vode, a sampona je bilo i za bacanje.

Tek kad se proglasi nestasica shvatite da su ljudi izmislili stvari za koje niste ni znali da postoje i koje vam ne trebaju, ali za vraga!, bas bez njih ne mozete dalje. I tu zivot pocinje i staje.

×

eno su alternativni mediji proglasili ruse, maltene herojima, jer navodno unistavaju biolaboratorije koji su krivi za koronu … Jadni ti smo majko moja mila …

Komentiraj »

mirisno ulje

Da samo jedna muha usmrdi puno mirisnog ulja, notorna je činjenica.

U zadnje vrijeme se ne mogu nenačuditi, kako to da se omjer pomakao u korist muha:

ne znam, koliko sam jasna, čitatelju, vjerojatno premalo (pomalo!), ali kao da su muhe postale pozitivci (jer ih je tako mnogo), a ulje … nešto što niti ne zaslužuje bolje, ni drugo, osim smrama.

Tako sam prijeneki dan imala čuti zgraženje nad našim primitivnim pretcima koji su umjesto sapuna (koji nisu poznavali jer su bili primitivni, jel?) koristili ulja!

A ja ulja koristim. I za kosu i za kožu i za hranu i za lijek.

I tako to oduvijek.

Ali, ono sto zelim reci:

u davnini, a to znamo jer postoje pisani dokumenti, bolje se ulje jelo, a onim se losijim mazala vanjstina.

Danas, naprotivnom, dva deca ulja za kozsu kosta koliko par litara onog za salatu, ako me razumijete, ili kilo onog za kuhanje i pecenje. Dakle, onoga za jelo.

Moglo bi se reci da stvari idu prema povrsini.

Da izlaze van.

Ili smo mi postali povrsniji.

Plosni.

Primitivni su, takodjer mislili, da je Zemlja ravna ploha.

Ili mi mislimo da su mislili jer uzimamo sve predoslovno i ravno.

??

Ali ono sto zaista strasi: nakon sto se prijede sa eksploatacije ulja (i plina) na tzv. zelenu energiju, od nafte ce se i dalje proizvoditi – plastika.

Sad pitajte, kakav je ovo rat.

Komentiraj »

dan prije 8. marta

“Zar na svijetu postoji samo zlo?” – pod izlikom umora od “uvijek samo loših vijesti”, grupica kreativaca se odlučila na malo popravljanje prosjeka popravljanjem raspoloženja: ideja je bila da unesu malo ljepote u naše sive živote, a u njihovim umovima, pojam ljepote je – žena.

Postoji li sigurnija linija, od one manjeg otpora? Naravno da ne, pa su izabrali davno mrtvu i pokopanu i pomalo zaboravljenu Merlinku. Da, Marilyn Monroe!

Nakon vrlo kratkog hvalospjeva njezinoj ljepoti, lik je rekao da je poznata činjenica da je slavna zvijezda imala izrazito bolne odnose.

– Daaa? No, tko takve nema. Najbolniji su oni sa onima koji su ti bliski i dragi. ‘Ko će te k’o tvoj!

Ali ne, on je mislio na spolne, seksualne, na one stvari. Poznato je, rekao je, da je ona to doživljavala kao da je “neko dole rašpom… jelte”.

Mogla sam zatvoriti stranicu, mogla sam izaći iz grupe, mogla sam udovoljiti svom nagonu za povraćanjem tako da svi vide i znaju što mislim o njima, ali… progutala sam…

– Jeee liii? Pa i nisu joj tipovi bili nešto.

– Zanimljivo, kako je jedan seks simbol doživljavao seks.

– Da, da, da, bila je objekt svačije žudnje, i na tome dobro zarađivala, a ona tako… Zamisli!

– Jadnica, trebalo je znat’! Ja bi to drukčije…

Ovaj zadnji je nježni tip. Tako bar on misli. I u tom se momentu moja jutarnja kava vratila vani istim putem kojim je i ušla.

U redu je, nemam ja problem s time što vidite žene kao objekte, predmete i stvari za korištenje. Ljudi koji tako slobodno govore o drugim ljudima, obično ni o sebi ne razmišljaju na drugčiji način. Mašine sa emocijama, ili  mašine s mozgom, nema veze dok mašina radi ono za što je stvorena, ili dok ju se koristi za to, za što već jest stvorena.

Problem nastane kada se koristi krivo, na krivi način, za krive stvari, i kad se od toga ne odustaje.

Kao ovdje, nema veze što je žena davno mrtva i pokopana, i dalje se za njom kao žudi. Nema veze što o njoj mrtvoj i pokopanoj kola priča da nije voljela seks, svejedno se stvara protuteza o tome kako nije imala pravog tipa koji bi joj pokazao što je pravi seks sa pravim mužjakom… pa jedan, pa drugi, pa treći… 

A nikoga da na glas kaže: Mnoge žene, a ne samo Merlinka, ne vole seks, ne postoje zbog seksa, korištene su pogrešno, i samo žele da ih pustite na miru! Današnje žene, svakodnevne žene, one koje zlostavljate dobacivanjima, izjavama, pričama, gestama i pogledima. Samo žele da ih pustite na miru. Vaša majka, vaša zakonita, vaša cura, vaša sestra, prijateljica i sutra vaša mala kći… samo žele malo svoga mira.

Ljudi koji su za svog života stekli nešto pameti koje zovemo prosvjetljenjem, kažu da najbolje liječe i najučinkovitije otrježnjuju baš gorke i grube priče: zato su starinske bajke bile prepune nerazumnog nasilja kojega u modernima nema. Pa su pepeljuge postale princeze, a princeze nerazumno nesretne. 

Baš se zapitate, kome ovakav svijet odgovara, i zbog čega ga se podržava?

Na sreću, imamo tijela koja i u “dobroti” prozru zlobu na koju reagiraju. Vlagom, reagiraju vlagom: neka se smiju, neka plaču, neka povraćaju, a isto se događa i prilikom “rašpanja”. Ako ste slučajno, jadnici, mislili da je to reakcija na vašu tehniku, taktiku, vještinu ili izgled.

To je prilagodba radi preživljavanja. A od preživljavanja smo umorne! Uspjele smo preživjeti i sada bi rado malo bile žive. Prije nego opet, u ime mira, izmislite rat koji tobože nitko ne želi.

Zar nitko nije sposoban za bolje?

Komentiraj »