Da samo jedna muha usmrdi puno mirisnog ulja, notorna je činjenica.
U zadnje vrijeme se ne mogu nenačuditi, kako to da se omjer pomakao u korist muha:
ne znam, koliko sam jasna, čitatelju, vjerojatno premalo (pomalo!), ali kao da su muhe postale pozitivci (jer ih je tako mnogo), a ulje … nešto što niti ne zaslužuje bolje, ni drugo, osim smrama.
Tako sam prijeneki dan imala čuti zgraženje nad našim primitivnim pretcima koji su umjesto sapuna (koji nisu poznavali jer su bili primitivni, jel?) koristili ulja!
A ja ulja koristim. I za kosu i za kožu i za hranu i za lijek.
I tako to oduvijek.
Ali, ono sto zelim reci:
u davnini, a to znamo jer postoje pisani dokumenti, bolje se ulje jelo, a onim se losijim mazala vanjstina.
Danas, naprotivnom, dva deca ulja za kozsu kosta koliko par litara onog za salatu, ako me razumijete, ili kilo onog za kuhanje i pecenje. Dakle, onoga za jelo.
Moglo bi se reci da stvari idu prema povrsini.
Da izlaze van.
Ili smo mi postali povrsniji.
Plosni.
Primitivni su, takodjer mislili, da je Zemlja ravna ploha.
Ili mi mislimo da su mislili jer uzimamo sve predoslovno i ravno.
??
Ali ono sto zaista strasi: nakon sto se prijede sa eksploatacije ulja (i plina) na tzv. zelenu energiju, od nafte ce se i dalje proizvoditi – plastika.
Sad pitajte, kakav je ovo rat.
rezonanca 
Komentiraj