rezonanca

(nema veze s rezonom)

nerast

dobra stvar koju sam naucila citajuci osobne blogove je da nisam nimalo posebna. ostalo je jedino ljutiti se na roditelje koji su me dugo vremena uvjeravali da jesam. zlatno moje dijete.

svatko bas to i tako o sebi misli, odbijajuci pri tom kategoricki, vidjeti zlato u svemu ostalom. icemu drugom.

mozda u pocetku i mozda za igru, prepoznamo u nekom mrvicu svog zlata. to zlato je lazno. a to naucih citajuci tude osobne blogove.

mozete li zamisliti da u danasnje vrijeme postoje tutorijali kako pisati osoban dnevnik? u danasnje vrijeme duha uopce nema. sve sama pamet. koja je na prodaju.

u vrijeme mojeg odrastanja bio si tuzan i zalostan i razocaran u poznati svijet kad bi otkrio da je netko otkrio tvoj osoban dnevnik i citao ga radoznalim ocima. zasto smo ih vodili (jer jesmo ih, svi) (i svi su u dlaku isti)? i cuvali poput dragocjenosti?

danas je sve javno i sve se broji i sve se racuna. statisticki. lajkovima. komicima. srcima i cvjeticima.

ni u vlastitoj glavi nema tisine i nema samoce.

kao da se radi o necemu sramotnom i losem.

dok su blogovi bili anonimni jos je bilo nade. a onda smo dodali imena i prezimena. oibe s otiscima palaca i srednjaka. svu poeziju koju sam voljela citati, pisale su cure, u muskim odijelima. carolija je nestala. postavsi ljudima, prestali su biti bica. oh humanity!

zbog cega ti ovo govorim?

jer odbijas rasti. zajedno s vremenom. iako je vrijeme ostavilo trag na tebi.

i ne samo da sam odbijas rasti, ti zaustavljas rast. i negiras rast.

i zato sto postoji taj netko drugi. koji ne zna za vrijeme. a ipak je tu na vrijeme.

ako me razumijes

12 komentara »

vrtni patuljci

Tebi ću, čitatelju, jer neimam komu:

susjedu još nisu pustili vodu. Od moje ga međe dijeli pregrada od armiranog stakla i

sve se čuje.

Tu je već mjesec dana. I goste prima, dolaze mu ljudi!

  • A bogati, – baš sinoć vikaše – Šta će mi voda, al ću vodu pit!

 

Sto puta sam rekla, i sto se puta potrvrdilo da:

čovjek nije biće zajednice!

 

(sad me opet pitaj zašto ne volim ljude)

4 komentara »

temenos

trebala je ovo bit priča o tome zašto ne želim da mi dobri ljudi pomažu. pa kad sam počela slagat metafore i fore, i samoj mi je postalo jasno da nije nišla osim toga: slaganje, bez s.

Dobro je, zapravo, pripustit ih koji put blizu. Bliže.

Zbog orijentacije.

Izgubit se može lako osjećaj za istok i za sjever,

pogotovo kad su ti slijepljeni kapci, a ostala osjetila se tale od vrućine; i ne zna se, ne vidi, jasna granica.

Ona me žali. I to joj je hrana.

Ja sam joj hrana.

Dok tako sjedim. I klimam glavom. Na njene priče od jučer.

I već se vidim (priča sam za sutra):

kako kombinira dijagnozu i prognozu od one polovice rečenice koju mi je dopustila izustit.

Sjećam li se ….

Jesam li vidjela ….

Ah, da, oprosti.

Ona je upravo onoliko pažljiva, koliko sam ja drska.

Ma kako samo ja to znam!

Halucinacije… deluzije…

Možda gubim i razum.

Opet mi priča o tom što je rekla, što su njoj rekli, i kamo to vodi.

Ne, ne vodi,

nije odvelo nikud još od prošlog puta. TO JE PRIČA OD JUČER.

od prekjučer.

ista je bila prije tri mjeseca.

prije pet godina.

ONA se ne miče s mjesta.

za nju

moja kuća je raketa!

 

Komentiraj »

pretplata

samo ideja:
Ako je svako kucanstvo duzno placati tv pretplatu samo zbog posjedovanja prijamnika, a sto se ne bi uvela i kakva pretplata na imanje recimo fena (susila za frizuru). Ta ne skoluje drzava za bezveze citavu silu frizera, da bi oni camili cekajuci da ih se zaposli u struci ili jos gore, radili na crno.
Pa da se recimo ta pretplata ne daje direktno drzavi nego obrtnoj komori ogranak frizerstvo pa da oni rasporeduju koliko ce kosa osisati na tricu koliko na nulu kome ce radit pramenove a kom minival. I to bez radit, jer toliko i toliko kucanstava ima doma aparaturu za samostalno, a sad ti izracunaj koliko se na taj nacin izbije para iz ruku struke! I koliko je to nepravedno.
Dalje su finese:
80 kuna je malo? puno? Ipak fen trosi manje od tv-a. (trosi li?)
S druge strane ne moze citava obitelj u isto vrijeme koristiti isti fen, docim tv u nekim slucajevima i moze.
Onda, sta ako svaka kcer posjeduje svoj vlastiti, a sto ako ima i figaro?
Jesam li rekla ‘finese’?

Komentiraj »

ibm

malik uvijek organizira jaja nama na korist, samo što ne uspijemo vidjeti svaki put svračiji jezik

tomu su razloga dva:

1) ne očekujemo ni jaja ni svraku, a niti tintilinića

2) ne gledamo u pravom smjeru

3) nema voljnog, razumskog niti emotivnog momenta za prihvatiti, prilagoditi se i usavršiti.

Tek druga stvar je (iako prva!)

pogrešno usmjereno obrazovavanje

(‘ko o čemu)

Praktičan primjer:

koliko god ljudi da znam svaki je, bez iznimke, iznimno nezadovoljan svojim životom,

ipak,

iz nekog razloga (ili bez ikakvoga)

želi preurediti Moj, a na svoju sliku

(prvi impuls mi je svakako bio započeti s pisanjem romana u nastavcima, agresivna reklama, galama i sve što ga ide, ali pubertet bogufala preživjeh, a do klimakterija još ima) (odavno smo se složili da nitko nikoga nikada nije niti neće ičemu poučiti silom, stoga bi i galama i reklama bili dodatno svjetlosno zagađenje)

Da ponovimo:

Stribor NIJE baki nudio sva blaga svijeta nego iluziju (obamrlost, ovisnost, ludilo).

a ta “bolja nevolja” koju stalno biraš

– a krivo biraš –

nečija je tuđa slika svijeta, nečije tuđe ludilo i ovisnost…

Ako ne možeš ‘kako bog zapovida’ onda naslikaj svoju. Ili umri :pokušavajući!

 

 

Komentiraj »

ulje

Danas sam opet slusala od ludim i mudrim djevicama i o ulju za svjetiljke.
I buduci da mislim da znam dobro tu pricu, obicno se iskljucim i ne slusam nista.
Ukljucila sam se na dio u kojem lude djevice traze od mudrih da im daju svoga ulja, a mudre im ne daju.
NE daju.
Nema krscanskog dijeljenja.
Nema vlaskog, di ima za pet bit ce i za sestu.
Rekle su: idite i kupite u trgovaca.

Ne znam je li tako ide stvarna prica, ili je pripovijedac prilagodio prilici.
A cula sam ju mali milion puta. Znam je napamet. Tako dobro da se iskljucujem kad krene. Pa ukljucim po volji…

Komentiraj »

razgovori

Davno davno jedna je knjizevnica i beskorisna doktorica objavila zbirku koju nisam procitala naslova “Što sam vam presutjela”.
Lijepo bi bilo jednako kao neke knjige moci izbjeci neke razgovore.
Najcesce mozemo jedino izabrati ne sudjelovanje u njima.

Ovo su dakle neki razgovori u kojima nisam sudjelovala:

A: Jutros sam se probudila oprala zube umila. Pojela dvije krafne. S vanilijom. Istusirala se i oprala kosu. Obukla se i dosla tu i sad sam tu. Hi hi.
B: Sinoc sam sređivala stan. Malo peglala usisala. Citala. Pa jedno dvaes stranica. To ti je oko dva poglavlja. Onda sam misla gleat Sulejmana al sve mi se razvodnilo.
(osoba A je imala masnu kosu a osoba B zgužvanu suknju)

C: Postaje sve teže raditi u razredu. Sve teže pratit sve te trendove. Ne znam više jesam li stvarno glup ili me prave glupim.
D: Je al mi ih uvijek možemo dotuć sa iskustvom!
(ne znam zašto sam se sjetila one “Nikad ne raspravljaj s idiotom…”)

E: Kakva ti je razrednica?
F: Dobra.
E: Ae dobra. Ravna je ka daska. Da viš moje. Petice najmanje.
F: A budale niko ti nema prirodne petice.
(ovaj sam razgovor načula u busu. dječaci od oko 12 godina maximalno.)

Nedostaju zarezi!
I pokoja kvacica
Inace sve ok
OH

Komentiraj »

de lingua stulta veniunt incommoda multa

Lijep i argumentiran zapis o mišljenjima možete pročitati ovdje.

Ja pak Mislim da se ne treba ići u krajnost zabrane mišljenja, dovoljno bi bilo zabraniti govorenja. :D

 

<zato ja pišem blog>

 

Komentiraj »

zagrebačka škola

Kako su najavili prognostičari, tako je napadalo (misli se snijega).

Naravno, samo na televiziji. Jer pogled kroz moj prozor kaže suprotno.

Ne,

nije ovo taj komad zemlje (misli se di pada snijeg)

Ništa zato!

Ipak su se obavile pripreme (makar samo u glavi)

o lopatama i o

kesama soli i o

kantama vruće vode

Misli nas vode na

Lanjski Snijeg (pogledati arhivu: veljača 2012.)

Dežurno se laprdalo (mrzim muške koji puno pričaju i smiju se ko drolje) već počelo hvaliti kako je onomad dok su svi jošte gledili kroz ponistre, ON jedini, uzeo lopatu i stao da čisti:

“Zagrebačka škola – snijeg se čisti dok još pada! A svi su me blido gledali, vidi lapana…” OH koliko su bili u pravu.

Kanda snig ne pada i u Imockome i u Lici i Gorskom Kotaru?!

jelte?

Al nemoš drukčije reć da si pet šest sedam godina života potrošio studirajuć u metropoli svih hrvata… pa sis vratijo doma, a ništa pametna nis naučijo.

Komentiraj »

tajna vjere

Otkako sam počela pratiti ekonomsko geo političke vijesti, sve više dolazim do toga da je u pitanju, ne samo neka nova nauka, nego neka nova religija. Evo, naoko bezazlen(?) i besmislen naslov na indexu, samo je učvrstio moju klimavu slutnju. “Investitori nam VJERUJU”.

Tako to krene, od uvjeravanja, preko vjerovanja, do prevare. Historija religije.

U podlozi zamisliti Madonnu “Like a prayer” (možda bi se i potrudila naći video kad bih imala čitatelja i kad bi mi bilo stalo)

Komentiraj »