rezonanca

(nema veze s rezonom)

tajna vjere

Otkako sam počela pratiti ekonomsko geo političke vijesti, sve više dolazim do toga da je u pitanju, ne samo neka nova nauka, nego neka nova religija. Evo, naoko bezazlen(?) i besmislen naslov na indexu, samo je učvrstio moju klimavu slutnju. “Investitori nam VJERUJU”.

Tako to krene, od uvjeravanja, preko vjerovanja, do prevare. Historija religije.

U podlozi zamisliti Madonnu “Like a prayer” (možda bi se i potrudila naći video kad bih imala čitatelja i kad bi mi bilo stalo)

Komentiraj »

normalizacija nenormalnog

Sjećam se vremena kad su joj sve učiteljice bile mrske, pa je mrzila i mene. Ali dobro, te sestrinske mržnje idu u prošlost do stoljeća sedmog. Z. civilizacija je, kažu sazdana na bratoubojstvu, valjda bi se negdje i sestrama moglo mjesta naći. Jer se dobro sjećam i kad me je gurnula u potok i kad me gušila jastukom i nagovorila zajedničke ‘prijateljice’ da me namlate.  Ali nekako misliš da ste sestre i da onda to ne može biti loše. Nekako ne zamjeriš. Do nekog trenutka.

Neki dan mi priča, kako je prezadovoljna s učiteljicom svog starijeg sina, jer je tako mila i mlada i nekako je podsjeća na mene. Gle, mislim se, sad zbog mene voli sve učiteljice! Tko zna sjeća li se one stare mržnje?

Šta hoću reć?

Ne znam.

Ali nameće se pitanje: što je tu (ne)normalno?

Ako smo se složili da povijest skoro svake velike civilizacije kreće od nekog zločina, pa ako idemo od makro plana prema mikro, zbog čega velike civilizacije i njihove početke veličamo i napamet učimo u školama, a unutarobiteljske razmirice tretiramo kao bolesti koje se trebaju liječiti? Ja nekako ne vjerujem da su se sestrinski osjećaji moje sestre naglo promijenili, prije sam sklona povjerovati da se pod utjecajem ovog ili onog zasramila prirodne netrpeljivosti, i sad želeći uvjeriti samu sebe u svoju dobrotu i tolerancu, “ispravlja” prirođene “greške”.

I to je taj trenutak kad joj počinjem zamjeravati.

Komentiraj »

:P

Dakle, sjedimo mi za zajedničkim stolom i svatko gleda svoja posla. Onda, najedanput, na sredinu, tresne njezin ajfoun od tri tisuće kuna. Zatim sunčane naočale od tisuću i po. Potom, kad svi dignu glave, uleti najprije guzicom. U onim gaćama niskog struka. Da svi znaju da ima ona dva razdjeljka, jedan naprijed, drugi otpozadi. I na koncu, kad zamahne kosom, vidiš da je dobrano prevalila četrdesetu, te da je upravo skontala najvažniju životnu lekciju o prvom dojmu koji je najvažniji.

Komentiraj »

sancta simplicitas

Jedan je pametan(?) čovjek rekao da samo dvije stvari nemaju granica: svemir i ljudska glupost.

Neki je drugi praveći kompilaciju djela tog pametnog(?) čovjeka, stavio izreku na istaknuto mjesto, te se, budući da je kratka i lakopamtljiva, zadržala kao narodna mudrost.

Jedan treći je posudio kompilaciju, pročitao mudru izreku (možda je jedino nju i vidio, a možda je jedino nju upamtio), te je počeo ponavljati kao nešto istinito & mudro.

Sad slijedi priča, koja naoko nema nikakve veze s naslovom kao ni s uvodom:

“Prijateljica” mi je poslala uvredljivi mail. Odgovorila sam joj, pristojno je upozorivši na to što je uradila. Vratila je još bezobraznije. Sa slikama. Napola ozbiljno, napola ljutito, i napola kroz šalu (tri polovice? nemoguće. briši treću!) sam je zamolila da mi više ne šalje poruke mailom. Ako mi hoće nešto reći, neka mi kaže otvoreno i u četri oka, ili neka šuti, pa se ne moramo niti razgovarati.

Dakle,

ne pokušavam napisati priču o tome kako nas tehnologija razdvaja. naprotiv, mišljenja sam da nas je više spojila i povezala i otvorila nam vidike (i oči). sretnija sam kad znam s kim imam posla, nego kad moram misliti jesu li ti osmijesi iz stvarnog života, iskreni ili uvježbani.

Sad da nastavim s pričom:

Odlučila je da šuti. Što mi odgovara. Iskreno, nisam nikako mogla dokučiti što mi kod te žene smeta, sve dok nismo počele komunicirati i ‘virtualno’.

Ali, kako se čini, njojzi NE odgovara.

Ne govori mi, i dalje, ništa u lice (pogotovo u četiri oka), ali čujem da širi nekakve priče o mojem čudaštvu. Suprotno tome, ja nikakve priče o njoj ne širim. Iz prostog razloga jer ne mislim o njoj ništa. niti uopće.

Na tom bih mjestu priče stavila ‘KRAJ’

da je bar do mene.

<umišljam sebi da je jače ovo što sam ja napisala od onog što je ova izgovorila da će netko kompilirajući moja djela izvući iz konteksta ovu o otvaranju očiju i vidika koja će se zadržati u narodu kao istinitost i mudrost, odnosno da će pravda, istina & ljubav na kraju pobijediti!>

Komentiraj »

diktator

Jeste li gledali?

!!!

Cijena kino ulaznice je tridesetak kuna (ne znam točno jer ne pohadžam, ali onako odokativno… ne može bit više, a manje nije.)

Vaka je računca: izlazak u kino minimalno sto kuna, jer nećeš ići sam, a i uzus je da se u kinu grickaju grickalice, a pošto je seljački da kupiš u samoposluzi kesicu štapića po kunu sedamdeset, kupićeš kokice po deset ili petnajst. I, jasno, sokić. Skontasmo, daklem, minimalno sto kuna za sat i po (maximalno) zabave.

A zašto?

E da bi imali o čemu pričat sljedećih par dana.

Najprije se isčuđavati, kako to tvoji prijatelji(?) i poznanici još nisu pogledali svjetski(!) poznatu(!) komediju od svjetski(!) poznatog(!) komedijaša(?).

Kad svi pogledaju i to čudo, da ga zajedničkim snagama morete temeljito iskritizirat! Ako ste intelektualac.

Prepričavat svinjarije. Ako ste klinac.

<Nabrajala bih dalje, ali nemam predodžbu o rečenom, jer ne namjeravam gledati… Nisam vizualac.>

I naposlijetku da biste konstatirali kako se tema ‘isfucala’ jer film uopće nije nešto i sve je to napuhano reklamama i žalibože para koje smo potrošili na to daprostitesranje!

Pa tako do sljedećeg daprostitesranja.

 

 

pada mi na pamet nešto znakovito što naizgled nema veze s temom:

Nekoć davno (tako sam pročitala) formalna se edukacija sastojala u tome da se trenira memorija. Bilo je nužno zapamtiti napamet što više podataka. S vremenom, tj. od vremena kad je informacija postala moć (umjesto? znanja), dakle, od kad nas se zasipa podatcima i podatcima ove i one vele, sve se vrti samo oko toga da što više zaboravimo, da jedno istisne drugo. Pretvaramo li se u strojeve, koji kad ih zatrpaš poslom jednostavno riknu, pa zbog samozaštite, sve trivijaliziramo? Ili se informacije ponašaju po darwinovoj teoriji evolucije, te samo najizdržljivije opstaju?

 

Komentiraj »

aršin = 72,12 cm

Imali smo vijeće. Prva točka: kategorizirana športašica kojoj se moli ne stati na put. Druga točka: dijete s dijagnozom ‘adolescentske krize’ kojem se moli imati razumijevanja. Treća točka: dijete koje pati od proljetnih alergija za koje se moli nazvati mamu ako primijetimo simptome.

Vijeće je raspravljalo. Prva točka: Nek ide! Da ih makar oće ić i više! (Jedna nježna profesorica je zamolila može li i ona na put?!) Druga točka: Bože moj, kako to? Šta je s ovon dicon danas? Ovo više nije normalno! Ne smiš pogledat odma se rasplače. (Zgođušni mladi prof. je rekao da je njemu cura OK. Vrlo dobra do odlična. I da ne vidi problem, osim u…) (Druga prof. od karijere je zabrinuto pitala razrednicu je li ona ikada razgovarla o tome u razredu kada dotična učenica nije bila prisutna?) (Psiholog je prisnažio da ipak stvar nije tako jednostavna da se može riješiti na samo jednom vijeću.) Treća točka: Znate vi da se od alergije danas može umrijet. A u prošlosti su ljudi umirali a da se nije ni znalo od čega je! (Kolege su zaključile da je učenik jako pristojan i dobro odgojen, u svemu vrlo dobar, odličan i da je prava šteta.)

Vijeće je zaključilo prihvatiti sve tri točke, ter je raspušteno.

-_-_-_-_-_-_-_-_-

Stalno mi se mota po glavi izreka(?) koju davno pročitah, nešto o tome kako nije toliko važno što se govori koliko da se uopće govori. Samo ne znam čija je, ni kako točno glasi.

<post je trebao imati naslov ‘nakaze’, ali u međuvremenu sam se sjetila još jedne mudre izreke po kojoj je ‘čovjek mjera svega’>

Komentiraj »

sasvim običan dan

Najbolja stvar u mojoj školi je ta, što naš ravnatelj shvaća kako je sve to golem sprd. On naprimjer primjera zna da nitko u školi nije naučio ništa pametno niti je itko u školi zaradio velike pare. Njemu je naprimjer primjera jasno da se nikad sa samom i golom ravnateljskom plaćom neće moć ponašat ko bogataš i u skladu s naslovom koji nosi, pa je uspješno uspjeo unovčiti maglu koju njegovi djelatnici prodaju. On je, ja mislim pročitao Remarque-a, znate, onaj dio di kaže da je pruski oblik obrazovanja upropastio mnoge živote, i da ako nemaš para osuđen si na biflanje podataka. Stvar je sa školama takva, da te tamo zapravo ne uče ničem konkretnom niti korisnom, već samo da naučiš razmišljat na isti način na koji razmišlja tvoj učitelj, eventualno da predvidiš što bi se njemu moglo dopasti pa da ga zabljesneš ”pronicavošću”. Baš dobro da su u nas učitelji svedeni na razinu na koju su svedeni. Inače – potop!

 

Komentiraj »

fear leads to anger. anger leads to hate. hate leads to suffering.

Još jedna priča o sipanju zloće.

Jučer sam slušala na radijo splitu nekog intelektualca (prof. sa pravnog fakulteta) kako huška ljude, koji su se polomili na ovom snijegu i ledu, da tuže grad, ne samo za troškove liječenja nego i za duševne boli (!).

Danas je osvanula peticija u kojoj se traži smjena gradonačelnika (još jednom!) (još jedna!).

Jučer mi je bilo smiješno slušati intelektualca dok je pričao kako je On dugo vremena živio i studirao u zagrebu i kako tamo često pada snijeg i kako ni jedan gradonačelnik nije nikad proglasio sniježni dan, i kako ovo šta se u nas dešava je sramota i sprd (dobro ne baš tim riječima, ali…), a spikerica mu sekundira:

‘Svi smo mi studirali u Zagrebu, i istina je, nikad u svijetu nije bio proglašen snježni dan!’

(baš ovako!) (zagreb – centar svijeta)

Za to vrijeme gradonačelnik mudro šuti i stoji sa strane (tako se bar čini). Samo sam jednom čula da je rekao da se jedino u splitu, pulitika tura i sa vremenskim nepogodama. (more bit baš ovim riječima. ko će to više pratiti.)

Mislim se, bolje politika nego biznis.

Je li netko čitao Naomi Klein?

<naknadna pamet: u nas politika i jest najunosniji biz nis>

<bozeprosti, i jedini koji je plaćen>

<ko je ono rekao da se ne živi od govorancija, i di je taj sada?>

Komentiraj »