rezonanca

(nema veze s rezonom)

o ukusima ni o bojama

Lik je nazvao Antu Radonica u emisiju da ga pita, cini li mu se da sunce vise nije zuto kao prije, i da mjesec nije uvijek istoga promjera. Ante je Radonic liku strpljivo odgovarao koristeci u objasnjenjima komplicirane matematicke izracune i sveusvemu djelovao uvjerljivo i kompetentno.

Lik ga je tada upitao jesu li mu draze Zvjezdane staze ili Ratovi zvijezda, Ante je liku odbrusio: “Nijedno!”.

Tada je lik spomenuo najavljeni smak svita po majanskom kalendaru koji se nije ostvario. Ante je sutio, sto je liku dalo poticaja da uvuce u pricu i biblijske proroke: Ezekijel je opisao…, a Danijel vidio…

– Dajte molim vas! – s gadjenjem je procijedila urednica prije nego je glazbeni pustio Spaceman.

🕳️

ista je to vrsta o ho lo sti

Komentiraj »

pola posto

meni je smijesno kako u doba pandemije, dakle, citav svijet razvidno ima iste probleme, samo se sad to malo bolje vidi, a opet se nadje netko tko govori da nema to nigdi na svitu, i, ovo samo u nas ima.

vulgarnija verzija je ona o nama i nasima koji su od davnina bili poznati po tome necemu cemu vec. za izvuc se iz problema – ruganjem.

ruga se onaj koji je duhovno slab. zato i postoji izraz sa kose – pose prefiksima.

– Da da da da, ali ‘ko ‘ko ‘ko ‘ko ‘ko to?!

– ‘Ko ima koristi! Samo prati trag novca!

kako ko? pa TI, idiote, zbog tvoje neodgovornosti. 2% ljudi na svitu je u mensi, 1% vladari svitom, a ti si u onoj polovici u kojoj je i zrno boba.

vrijednost i znacaj, od veceg prema manjem. zar ne vidis?

Komentiraj »

vrijeme za bajku

Dobri je kralj imao 3 sina: starija dvojica su bila u redu te su kao takvi ostali na zemlji, prvi kao vlasnik, drugi kao zastitnik, a trecega su, buduci da je bio blentav, poslali na skole, da ga se popravi.

– Dovest ce te oni k pameti, – rekla je kraljica majka – kad vec ne znas cijeniti sve sto je otac do sad ucinio za nas.

Treci je sin, ne bez negodovanja, otisao u nepoznat kraj, da prebiva medju nepoznatim svijetom, ali gdje god da bi se djenuo, vec bi se nasao netko tko bi svima rastrubio da stize, dolazi i to da ostane, nitko drugi do kraljevski sin.

Pljeskalo se na svaku njegovu glupost, oponasalo se svaku njegovu gestu, jer, kao sto znate; oponasanje je najvisi oblik laskanja, a kraljevskom se okotu laskati mora.

Proveo je tako zivot u uvjerenju da vrijedi vise nego sto na etiketi pise, a da ga jedino njegova rodjena rodbina nije znala cijeniti.

Nemo profeta in patria. – postala je njegova maksima. I utjeha.

Uopce nije patio za domovinom, dapace. Nije osjecao niti zahvalnost. Makar zbog porijekla, bez kojega bi i u tudjini bio nitko i nista. Blento.

Nije bio sposoban shvatiti ni to.

Zato su mu valjda i omogucili da sabere, prepise i izda manifest, pamflet i obveznu lektiru od po toma, koji se pretvorio u sto. I mase da ga slijede.

Bio je idealno zrtveno jare.

Revolucija se spusta, a ne dize.

Kralj je mrtav, zivio kralj.

I tako u krug. Koji je spirala. Koja se vrti. U oba dva smjera.

Ko bi gor, sad je dol, i obratno?

Neee, to je, pak, sistem kotaca. Spirala vas dize ili spusta na drukcijem principu, zar ne mozete to shvatiti?

Princip je od princ, a princ je zabac?

Pa sto ne iskoci iz lonca kipuce vode?

Kako molim? O cemu je prica?

Komentiraj »

nosivi zid

Kad sam bila mala, pricalo se da postoje citavi gradovi, a ne samo kvartovi, zgrade ili kuce, koje cuvaju naoruzani vojnici. Sjecam se da sam se cudila, od cega ih stite i koga se boje, ali da mi nikada nije palo na pamet da su oni ti koje se drzi na lancu.

Kad su ranih devededetih ti stanovi iz tih zgrada u tim kvartovima, ostali prazni, shvatila sam da se oruzjem ne stiti nego se napada i da ne postoji lanac koji se ne moze prekinuti.

A kvartovi ko kvartovi, i stanovi ko stanovi, i dalje su predmet zavisti i dalje su znak prestiza. Cak i kada nisu za stanovanje, glas prosle slave koja ih omotava, pogotovo ako taj glas nije svakom jasan, podize cijenu kvadrata u nepostojece nebo.

Istina da se pri ovoj gradnji nije sparalo na zeljezu, na celiku, staklu ni na betonu. Drvanarija se jos dobro drzi. Parketi su sjajni i bez naknadnog laka. Oni koji su gradili, radili su za svjetlije sutra, pa se nije kralo za privatne vikendice, za “vid’ zasta bi ti ovo moglo valjat”. Ali…

Kad tamo gdje je prije rasla murtela, narastu dizalice, o cemu onda pricamo?

Dakle,

novi su stanari, uglavnom ispilali nosive zidove da bi vizualno dobili na kvadraturi.

Ako nas sve ne satare majka zemlja jos kakvim zemljotresom, zivjet cemo vjecno.

Komentiraj »

ravna?

Otac se sjeca kad je prvi put cuo da je Zemlja kugla.

Bilo je to oko ’47., prije male skole. On je bio sa Sekom u klupi jer ga nije imao tko cuvat, a Ucitelj je bio uctiv, jer je mali bio miran.

Sjeca se, sjetio se toga, jer je prirodno da se sjeti, sad po stare dane, radije i bolje, onih stvari koje nema vise tko da mu svojim sjecanjima i pricama udarivsi kontru, iskvari.

– Boze mili, mislim se ja, kako kugla, pa vidis da je ziva. Ovde je greben, tamo je lokva. Vamo je rupa izasla, a jucer je nije bilo. Nisam ja mali zna da ne misli on idealno, nego aproksimativno. Jer kugla je glatka i valja se nizbrdo. A zemlja je zemlja je zemlja. I sad vidim, istinu je reka.

Komentiraj »

nevjerna

Bi li zvjezdano nebo prestalo postojati, kad bi mi prestali gledati u nj?

Navodno su ljudi snatrili o bogu, pa htijuci se ocima uvjeriti da zaista postoji, konstruirali rakete, da odu na nebesa, gdje on prebiva, posto ga nisu mogli naci na vrhu planine za koju su im rekli da mu je zimski dom.

Ljeti, pak, prebiva u dubinama mora, to svatko zna. Ali nitko ne moze zaroniti toliko duboko. Premda je bilo nebrojenih pokusaja.

Dovoljan broj pokusaja, nece nuzno iznjedriti pogodak, ali niti promasaj ne smije biti razlog da se stane.

Zbog propalih su pokusaja, i nebo i more, tako kazu oni koji prate bolje, postali smetlistima koja nitko ne mete.

I dobro je sto ne mete! Tko bi onda, cistio za njima?

Ali, sve ovo je poznata slika, koja u drugom kontekstu poprima drugacije konture:

Sto bi ‘tragatelji’ boga ucinili da su ga stvarno sreli tamo gdje su im rekli da ce biti?

– Uhvatili ga za bradu!

– Pitali o smislu zivota!

– Natjerali ga da popravi nepravdu i donese svjetski mir!

– Zamolili da spusti cijenu energenata Svima, a ne samo hrvatima!

Ima li bog bradu? Zivot smisla? Svijet mira? Nafta cijenu?

Izglednije je da se nisu ovi penjali da bi gledali boga u oci, nego da bi dokazali da ovi koji govore u njegovo ime lazu, jer – boga nema.

I to sto su mislili naci, je to sto su rekli da su nasli:

samo slojevi atmosfere i prostrana praznina.

(koju treba napuniti smecem)

A sto sa svima njima koji su se nadali da postoji izlaz, tajni prolaz, mogucnost bijega, s ovog prokletog mjesta? Prema unutrasnjosti zemlje, dubini oceana i toboganu nebeske duge?

– Uzaludila se.

Komentiraj »

znak jone

Kao pripadnica rizicne skupine, medju prvima je dobila prvu dozu.

– Svako zlo, za neko dobro – komentirala je.

Daaa, i obratno…

Vice se Versa pokazao u obliku astrazenikinog cjepiva koji za prijespomenutu rizicnu skupinu, predstavlja rizik.

– Svasta se moze dogodit’ – mozete li zamisliti paniku u glasu? – Jedna od nuspojava moze biti cak i smrt!

– Pa zar nismo svi smrtni? Zar ce tko od nas ostati za sjeme? Sto smo posijali, posijali smo, inace bi na grobljima iz zemlje nicali ljudi, a ne cempresi…

– Kako mi mozes to rec’? Ti nemas dusu!

A onda se okrene prvoj sljedecoj dusi:

– ‘si cula sta mi je rekla? Ona nema dusu!

Onda se prva sljedeca okrene sljedecoj, pa sljedecoj, pa novoj i novoj…

Lancana reakcija? Zarazna bolest? Kojoj se trazi uzrok u drugim ljudima.

💉💚

Isto bi se dogodilo, i da je cjepivo bilo od jonsona.

💚💉

Ugl.

danasnja misao dana:

Sto tako tjeskobno brinete o tom sto cete jesti ili obuci, zar nije duh vazniji od tijela, a tijelo od odijela?

Svakom je danu dosta njegove muke.

no, no, no

Ne bojte se onog koji moze umoriti tijelo, nego onog se bojte, koji ima vlast, nakon sto uzme zivot, ostaviti ga u paklu…

😮

Komentiraj »

izgubljeni u prijevodu

Od svih elemenata, mudrac bi trebao odabrati Vodu za svojeg učitelja.

Voda je popustljiva, ali svime vlada. Voda gasi vatru,

Ili ako shvati da će biti poražena, pobjegne u obliku pare i preoblikuje se.

Voda ispire mekanu Zemlju, ili, kada bude suočena s kamenjem, traži kako ga zaobići.

Voda nagriza željezo dok se ne smrvi u prašinu; natapa atmosferu zbog čega vjetar umire. Voda popušta preprekama svojom varljivom poniznošću, jer je nijedna sila ne moze spriječiti da slijedi svoj put prema moru.

Voda pobjeđuje popuštanjem; nikada ne napada, ali uvijek pobjeđuje zbog svoje poniznosti,

Prihvaća pasivnost, djeluje iz nedjelovanja i osvaja svijet.

(Tao Cheng, 11. stoljeće)

“varanje, pretvaranje, pasivna agresija…”

– eto zbog čega mudraci nerado dijele mudrost koju su stekli

Komentiraj »

dai nemoi me ciep’t!

U svom ovom neredu, na lokalnom su radiju objavili i nestanak starije zene, sitne tjelesne gradje, odjevene po svoj prilici u crninu i s maramom na glavi.

Starica je odlutala iz obiteljske kuce i mole se svi koji imaju saznanja da se jave u nadleznu policijsku postaju.

Svi koji su od zena stvorili goropadnice i sve koje su to i postale, ne znaju koliko zivot zene, na selu ili u naselju, nije lak. Zato su izmisljene demencije, alchajmeri i uopce dijagnoze kojima si peru savjest.

Svi ostali ce makar naslutiti da je starija zena u crnini, sitne tjelesne gradje otisla, u svoj mir.

Ako je slonovima spontani odlazak na groblje slonova normalan dio zivota – bilo je u dokumentarcu na obrazovnom tv-kanalu – zasto bi bilo drugacije s ljudima?

U isto je vrijeme, na drugoj strani trase, gospodji istih godina potvrdjen test na novi soj gripe. Gospodja nije imala mjerljive simptome, lijecnik joj nije dao uputnicu, privatni laboratorij je izasao na teren u roku odmah, nalaz je bio pozitivan i postala je dio statistike.

U medjuvremenu je izmisljena vakcina protiv svih vrsta smrti – jos ne testirana – a seniori imaju prednost.

Mili bogo, ocel’ ova spas’t mirovinski sustav?

u podlozi je Who wants to live forever…

Komentiraj »

petice

Znate onu pjesmu ‘novcem ne možeš kupit ljubav’?

Zbog nje sad prekapam po arhivi:

Djevojčica o kojoj sam pisala prije skoro sedam godina, sinoć se pojavila na nacionalnoj televiziji. I čitajući sad, što sam pisala tad, shvaćam da sam pisala o sebi.

Kamera je kružila pažljivo i polako, oko cijele njene persone. Natanane smo mogli razgledati njena okrugla ramena, decentan nakit i šminku koja mijenja crte lica. Na trenutak su u kadru bili crveni nokti na potpuno izgriženim prstima, ali to je bio jedva trenutak. Inače simpatična spikerica, kraj nje je izgledala pogrbljeno i staro. Tko već nije bio na njezinu mjestu, mogao ju je protumačiti ljubomornom na mladost i ljepotu. Tko jest, zna da je to izraz gađenja, na mehanizme mašinerije koja na klecavim nogama pridržava fasadu. Skupo je biti poznat. Ne mislim tu poznatima. Skupo je na duge staze.

Bio je neki političar galamio nedavno da zbog onih čija djeca moraju jesti zlatnim žlicama, naša djeca odlaze u njemačke i irske.

Ovo dijete ne želi zlatne žlice. Da ju pitate, vidjeli bi, ona niti ne zna da je ta žlica od zlata.

Ona samo radi to što joj se kaže. Samo želi udovoljit svima. Biti lijepa stalno. Biti dobra svakom.

Čini se da je, od vremena kad sam zadnji put pisala o njoj (a pisala sam često, mučilo me to jako), pa do jučerašnjeg dana, uspjela postati stručnjakinjom, i to priznatom stručnjakinjom, baš za ono o čemu sam ovdje: sad računam, iskustvo je bitan faktor. Moguće se može s jedva dvajzdvije biti štogod se hoće. Dajbože te postane i najmlađom i najljepšom i najprvijom članicom akademije koje god. I opet je dajbože snimalo za teve.

Svima fali lijepih vijesti.

Zašto uvijek samo ružno?!

4 komentara »