rezonanca

(nema veze s rezonom)

ou nou ic ol vi nou

pun je k’o kolut sira (je l’ se sjecas sira iz mostara?)

slusam nirvanu*

plesemo na mesecini

(za sjutra ti spremam novu teoriju (zavjere), a sada…)

zivot je lijep

_____________

*all apologies

Komentiraj »

vratila se bubašvaba

Ima 60 i koliko? dana, da je Korona potjerala moje susjede natrag na selo.

Slobodno me pogrešno shvatite, ali, koliko god da to bilo politički nekorektno, opet ću reći, ne definira seljaka geografija, nego evolucija, iako u ovome slučaju, geografija radi za nas!

Nadam se da su i oni procvjetali zajedno s proljećem u skladu s astronomskom godinom kako slijedi.

(Netko može postojati u svojih 60 i koliko? kvadrata. Nekome je čitav planet tijesan.)

Čak kiša miriše :)

Prije neku noć, lovila sam pljusak dlanovima. Tukle su kaplje ko tipke klavira. I sve je bilo kako treba.

Pisali su već stručnjaci što bi se dogodilo sa svijetom kad bi samo nestale pčele. Nitko ne nalazi zgodnim pisati o smrdljivom martinu. Jer još ne znamo što bi njegovo mogli uzeti za se.

A puklo bi tkanje svijeta, na nekom šavu.

Sletio mi bumbar maločas na balkon. Metalni zvuk i miris mente.

Velim, prije neku noć, vratila se bubašvaba, i nisam osjetila ni strah niti gađenje od tog oklopljenog bića, kako sam naučena da trebam. Oni su bili ovdje daleko prije nas. Aboridžini.

Komentiraj »

ono kad je nekom bolje nego nama

6 komentara »

mystery blogger award

Pravila su sledeća:

1 – Podelite logo Mystery nagrade u naslovu posta

2 – Ne zaboravite da podelite pravila

3 – Budite ljubazni i zahvalite onome ko vas je nominovao. Običaj je podeliti link, ali neću se buniti ako bude čokolada.

4 – Recite svojim čitaocima tri stvari o sebi

5 – Odgovorite na postavljena pitanja

6 – Slobodno iznenadite i nominujte 10 do 20 drugara blogera i obavestite ih

7 – Postavite drugarima pet pitanja. Nije nužno biti ozbiljan. I ne postoje glupa pitanja.

8 – I za kraj malo samoreklame, podelite link do svog najboljeg posta/postova. Budite skromni, kažu da je to neka vrsta vrline.

___________________________________________________________

Od osnovne škole nisam sudjelovala u ovakvim igrama, i baš me jako raduje što mi godina (blogerska) počinje mladenački!

Nominirao me daleki drug iz Slovenije, koji piše, uglavnom slobodnim stilom, sintaktički i gramatički neobično, “o borbi sa životom”. I kad piše vesele, i kad piše tužne, i one koje ne razumijem i one za koje mislim da mi je sve jasno, zamišljam ga kako se smije okrećući drugi obraz i životu i borbi za isti, i paše mi jako.

Što i nije mala stvar, budući da sam osvjedočeni i deklarirani introvert, lijepo opisan ovdje:

Why I like to be alone comic

izvor: https://www.quietrev.com/9-ways-to-explain-your-introversion/

a to je već više od tri stvari.

 

Boban je pitao:

1. – Kako ste danas?

Fala na pitanju!

2. – Vaša najmilija poslovica je:

Ne živi čovik samo o kruva

3. – Romani ili poezija? Zašto?

Poezija. Što idem starija, shvaćam da manje jest više.

4. – Zaljubljeni u život ili otuđeni od njega?

Po mojoj definiciji života, i po mojoj definiciji zaljubljenosti, definitivno ovo prvo. (iako bi možda moj psihijatar rekao drugačije, ali u prirodi je tog posla sumnjičavost koju prati depresija koju projicira…)

5. – Da li više pamtite događaje kad ste bili stvarno sretni ili mnogo nesrećni? (ovo je zabrinjavajuće pitanje)

Ne pamtim. Ali me podsjete, svako toliko, drugi ljudi na neku drugu mene, koju sama ne poznajem i polako mi počinje biti jasno zbog čega ovo jest zabrinjavajuće pitanje, stoga…

… ću brže-bolje predstaviti kolege blogere za koje sam sigurna da nisu još bili nominirani, i za koje sumnjam da će se odazvati igri, ali čast će mi biti i zadovoljstvo ukazati na njihov marljivo održavani optimizam :)

Dame i gospodo, to su:

porcija i pol

iscjeljivanje ljubavlju

lemon pi

story for you

također će mi biti drago ako će wordpress podsjetiti dragu i plahu poetesu kao i mojeg mladog i mračnog frenda, da ako i jesu nestali nisu zaboravljeni.

A pitanja su sljedeća:

  1. Uz pretpostavku da vjerujete u nad(naravna)bića, to bi bili a) anđeli ili b) vanzemljaci.
  2. Perete li ruke prije svakog jela?
  3. Borba ili bijeg ili…?
  4. Da se vas pitalo, rodili biste se kao… čovjek?
  5. Kako ste danas :)

I za kraj da izsamoreklamiram svoj društveno angažirani blog na kojem je, za razliku od ovog, svaki post antologijski, samo im nedostaje lajkova. Unaprijed hvala na strpljenju. (dok polijepim linkove… svi troje ste pozvani, naravno, sudjelovati, opet)

 

6 komentara »

40 godina u pustinji

vrebam, zapravo, moment kad ce biti sav u cvatu, ali cini se da se otvaraju i zatvaraju na smjene.

image

D darling buds of March

Komentiraj »

image

Komentiraj »

pup

image

Komentiraj »

ista

image

Komentiraj »

megre

“… Uopće, teško je objasniti što se dešava s ljudima kad ugledaju životinju. Živiš tako uobičajeno i ne obraćaš pažnju ni na kakva stvorenja. A onda se odjednom nađeš u situaciji kad se u kući zatekne neka životinja: mačka, pas ili još koja. I u čovjeku se odmah prema njoj rađaju osjećaji, kao prema djetetu. Uznemiruješ se i brineš se. Zašto? Možda je zaista prvi čovjek Adam, nakon što mu je Bog naredio odrediti svrhu svim stvarima, činio to s ljubavlju, pa je ta ljubav ostavljena u naslijeđe i duboko se ukorijenila, te se povremeno pojavljuje. Ne znamo je li tome tako. Samo što se u svih nas pojavio nekakav osjećaj prema toj kravi, a i u njoj su se pojavili osjećaji prema nama. I eto što se desilo. Serjoža Hodokov je progovorio:

– Mlijeko joj najvjerojatnije probija vime. Treba nešto učiniti.

Bacili su se na Mišunjina. On je tobože kravu nabavio. A u isto vrijeme nam je bilo žao prodavati je jer smo se samo za jedan dan nekako naučili na nju, kao da je rođena.

A krava nas je gledala tužnim pogledom…”

iz druge knjige Zvonki cedar ruski Vladimira Megrea

 

 

Komentiraj »

na božićno jutro

Ja se mogu sjetiti dobrih stvari. Sreće u sitnicama. Biranja čestitki. Najljepšu za najdražu tetu. I najskuplje za one koje ne viđamo često. I treniranja rukopisa: čiji je uredniji, čitkiji i svečaniji. I, NE svima isto napisati!

Isto tako mogu zamisliti da današnje obitelji kite fejsove (fejseve?). Ili blogove. Sa svim onim šljokicama i pahuljicama. Gliterima. Gligt…

Čovjek je malo (ili nimalo) evoluirao. Od pećine do danas. OK, od papirnate čestitke do elektroničke! OK, od pećine do danas.

Sjećam se i loših stvari. Kako je doma sve to bilo naporno. Moranje. Gnjavaža. Mjerkanje: Ona je nama lani poslala neku ružnu / Ona se lani nije udostojila…

Isto tako mogu zamisliti da današnje obitelji gledajući tuđe statuse i postove vide samo ružne stvari: Gle što ga je nakitila, to je zato što je u duši prazna…

Ove godine nisam osjetila pritisak blagdana (ali još ima vremena):

S mamom sam se čula telefonom. Istresla je sav otrov u najranije jutro. U sedam minuta i pedesetjednu sekundu je prešla preko svih svekrva i jetrva, ni jednom ne pitajući kako sam ni što sam. Sedam minuta i nešto sekundi je dobro vrijeme.

S tatom sam izmijenila sms.

Sister mi je poslala cirkular.

Zora, koja mi je svake godine, tri dana prije, slala muzičke čestitke i nazivala nekoliko puta, iako zna da ne slavim, ove godine je preskočila. Možda je našla drugi način da napakosti. (velim, ima vremena) A možda ju je umorilo moje ignoriranje. Pasivno sam agresivna! (zapravo ne želim imati nikakva posla s njom a to je jedini način)

Kad stavim crno na bijelo, izgledaju kao sitnice. I ja kao presitničava. Ali u stvarnosti je pregolem teret. Smeta mi svo to licemjerje. Smeta mi to sebičnjaštvo stavljanja sebe u prvi plan i kod poklanjanja prigodne dobrote. I smeta mi što je kardinal rekao da se za božić nitko ne smije osjećati ____________ (usamljeno?).

Dakle, da te nisam čula da se osjećaš!

Dakle, što sam mogla izbjeći – izbjegla sam (žao mi što mi je wordpress javio da me neka Ligija komentirala. ta me neugodnost mogla komodno mimoići.), okružila se samo dobrim stvarima, po dobrom starom običaju kontaktirala ljude koje dugo nisam čula: tarifa savršena!

PS

malo mi žao što ti još više puta nisam rekla da te volim. ali velim još ima vremena.

 

Komentiraj »