rezonanca

(nema veze s rezonom)

na božićno jutro

Ja se mogu sjetiti dobrih stvari. Sreće u sitnicama. Biranja čestitki. Najljepšu za najdražu tetu. I najskuplje za one koje ne viđamo često. I treniranja rukopisa: čiji je uredniji, čitkiji i svečaniji. I, NE svima isto napisati!

Isto tako mogu zamisliti da današnje obitelji kite fejsove (fejseve?). Ili blogove. Sa svim onim šljokicama i pahuljicama. Gliterima. Gligt…

Čovjek je malo (ili nimalo) evoluirao. Od pećine do danas. OK, od papirnate čestitke do elektroničke! OK, od pećine do danas.

Sjećam se i loših stvari. Kako je doma sve to bilo naporno. Moranje. Gnjavaža. Mjerkanje: Ona je nama lani poslala neku ružnu / Ona se lani nije udostojila…

Isto tako mogu zamisliti da današnje obitelji gledajući tuđe statuse i postove vide samo ružne stvari: Gle što ga je nakitila, to je zato što je u duši prazna…

Ove godine nisam osjetila pritisak blagdana (ali još ima vremena):

S mamom sam se čula telefonom. Istresla je sav otrov u najranije jutro. U sedam minuta i pedesetjednu sekundu je prešla preko svih svekrva i jetrva, ni jednom ne pitajući kako sam ni što sam. Sedam minuta i nešto sekundi je dobro vrijeme.

S tatom sam izmijenila sms.

Sister mi je poslala cirkular.

Zora, koja mi je svake godine, tri dana prije, slala muzičke čestitke i nazivala nekoliko puta, iako zna da ne slavim, ove godine je preskočila. Možda je našla drugi način da napakosti. (velim, ima vremena) A možda ju je umorilo moje ignoriranje. Pasivno sam agresivna! (zapravo ne želim imati nikakva posla s njom a to je jedini način)

Kad stavim crno na bijelo, izgledaju kao sitnice. I ja kao presitničava. Ali u stvarnosti je pregolem teret. Smeta mi svo to licemjerje. Smeta mi to sebičnjaštvo stavljanja sebe u prvi plan i kod poklanjanja prigodne dobrote. I smeta mi što je kardinal rekao da se za božić nitko ne smije osjećati ____________ (usamljeno?).

Dakle, da te nisam čula da se osjećaš!

Dakle, što sam mogla izbjeći – izbjegla sam (žao mi što mi je wordpress javio da me neka Ligija komentirala. ta me neugodnost mogla komodno mimoići.), okružila se samo dobrim stvarima, po dobrom starom običaju kontaktirala ljude koje dugo nisam čula: tarifa savršena!

PS

malo mi žao što ti još više puta nisam rekla da te volim. ali velim još ima vremena.

 

Komentiraj »

otpuštanje

Slučajno sam naišla na ovu pjesmu i nekako mi je baš prikladna.

 

Rudyard Kipling “Ako”:

 

Ako možeš sačuvati mir kada oko tebe 

Svi izgube glavu kriveć za to tebe,

Ako možeš sebi vjerovati kad svi sumnjaju u tebe

I dopustit im sumnje u tebe;

Ako možeš čekat i ne umorit se čekajući,

Il ako o tebi lažu, a ti se lažima ne baviš,

Il te mrze, a ti se mržnjom ne baviš…

 

Ako možes podnijeti da istinu koju si izrekao

Nitkov izvrne u zamku za budale,

Il vidjeti porušeno ono čem si život posvetio,

I sagnut se i ponovno gradit na stari način dalje…

 

Ako svoje srce i hrabrost i snagu prisiliš 

Da posluže ti dugo nakon što sve se sprži,

I tako, kad u tebi ničeg nema nastaviš

Osim Volje koja kaže “Izdrži!” 

 

(ne znam čiji je prijevod)

 

Kao bilo bi lijepo da se ovo ne shvati kao očajnička poruka usamljena čovjeka pred najobiteljskiji blagdan u godini. Jer upravo slažem priču o tome kako mi je ovo bila možda i najbolja godina u životu. Najozbiljnije, Ako! sam preživjela do sad, budem bila vječno!

Sretan B!

vt

Komentiraj »

jos cvate

image

Komentiraj »

bezglasni tijel

u predvečernjem polusnu
bestjelesni glas mi je rekao da
se nije potrebno bojati
jer
neki od nas
zaslužuju zlo i da je
to nužno
radi ravnoteže

.

.

.

.

.

čuvam te
I
volim te

Komentiraj »

neprocjenjivo

<imadoh u glavi prvu rečenicu… al’ pišući naslov pogubila se, jer sam se pogubila u pravopisu: neprocjeNJivo ili neprocjeNLJivo. Stvarno, institut za jezik i jezikoslovlje treba Zakonom zabranit!>

.

.

.

“Svatko bi trebao pisati blogg” <ne nije to ta>

– tako je govorio kolega blogger, koji je nestao ne ostavivši traga.

“Šta ti znaš ko sam ja, šta ja znam ko si ti.”  čudio se “zato lijepo izvoli napiši, pa ću te ja kad(ili ako?) budem imo vremena pokušavat shvaćat.”

Opet imam gnjavaže zbog kokoški na poslu <nije ni to ta>

Ali, gdje god da odem, s kim god da budem, ganjat će me slične (ili iste?) gnjavaže, jer sam Ja problem. (Samo ukratko da bi slučajni prolaznik mogao pratiti radnju: u kojoj se radi o očinje slijepoj osobi koja funkcionira na principu šišmiša, čiji su roditelji, vjerojatno iz krivih razloga, ali pravilno, odlučili taj fizički hendikep držati tajnom.) (evo sad se i meni, gledajući zagrađenu rečenicu, čini nevjerojatnom. ali nije.)

Svatko bi, dakle, trebao imati blog.

Za sebe.

Svađanja i dokazivanja su za forumaše. I za kokoške.

Od kojih druge nikad, a prvi možda jednom hoće shvatiti da smo svi božja djeca i da nas bog sve jednako voli. <mislim da bi to mogla biti ta> <to sam shvatila bloggajući, a to bi bilo danas šest godina>

Komentiraj »

sve te je vodilo k meni

Pojmovi iz tražilica, koji su nam doveli čitatelje :

kaj po rezonanci se zgodi
veliko srce malom srcu
buganci liječenje
janje žrtvena životinja
rezonanca
zulj na srednjem prstu
žulj na srednjem prstu
mt 11,28
aršin
zrce
vražije misli
zulj na vrhu prsta
plastelin tvrdi
verba tene res sequentur

Komentiraj »

hello world!

Welcome to WordPress.com. After you read this, you should delete and write your own post, with a new title above. Or hit Add New on the left (of the admin dashboard) to start a fresh post.

Here are some suggestions for your first post.

  1. You can find new ideas for what to blog about by reading the Daily Post.
  2. Add PressThis to your browser. It creates a new blog post for you about any interesting  page you read on the web.
  3. Make some changes to this page, and then hit preview on the right. You can always preview any post or edit it before you share it to the world.
2 komentara »