misao dana je bila:
zlo je u tome sto svaki put kad odaberete manje zlo zaboravljate da birate zlo.
a ja se ne mogah sjetiti, cija je.
u igri su bili:
– Epikur
– Plutarh
– Seneka
– Stulic i
nitko od blogera koje pratim.
moguce da je stvar u imanju izbora. u protivnom – nema zla.
stvar je u tom što ja promatram svijet preko vindoza, a ona preko portala:
te vidi ljude koji krše ljudska prava, aute ubojice, pse koljače, i zaštitne maske iza kojih može biti bilo tko: prodavači prevaranti, šverceri i ratni profiteri.
♦
prije ovih loših vijesti, loše su bile one druge: posvuda i stalno se negdje na svijetu vodi neki rat, svađa ili razmirica. svako malo pukne neki vulkan, udari meteor, zatrese se tlo pod nogama. biološko oružje, masoni i židovi, teorije zavjere su meka za pametne.
♣
To želi biti pametan? Nitko. Pametni smo svi, ako su svi drugi glupi.
♠
(Duuuuuuuuuugo sam već na ovom svijetu pa znam da pametnima proglasimo one, koji se najbrže slože s onim što želimo dokazati, dok još sami u to ne vjerujemo.) Dragovoljno sam i svojevoljno sam – to je moj izbor – glupa.
♥
Moja ulica, moja cesta, moj put je uredan drvored, kao i do sada: S ljudima, bez ljudi, autima, vespama i kozama, sveisto je put. Moje je nebo čisto: s oblacima, bez oblaka, s pticama, insektima, zvukovima motora, klima uređaja, i usisavača – čisto. Zrak koji dišem – isti. Gorak? Malo. Mora se moc otrpjet sva ta silna pamet.
Nije pametno, ali zbrajam mrtve iz svoje generacije. Što ja znam, nekoliko samoubojstava, i posljedice neurednog života, ovisnosti i neumjerenosti. Cure koje su se objesile, bile su lude, muškarci koji su ugibali svojeručno, žrtve su ludih žena.
Sama sam još prije puberteta odlučila da se neću udavati, vjerujem da je to glavni razlog zbog kojega sam živa. A ludom te proglase i ovako i onako.
Kad to uzmete u obzir, biti izluđen ili biti proglašen ludim, i nije loš izbor. Pod uvjetom da vam ga daju. Ili pod uvjetom da ste svjetan da izbora imate. Moguće da bi većina čak i svjesno izabrala prvu opciju, u strahu od izopćenja. Zvanična ludastost daje slobodu koju većina ne bi znala podnositi.
No, htjela sam pisati o svojoj teti, koja je umrla, kako je pisalo u osmrtnici, nakon duge i teške bolesti, točno dan prije nego je trebala postati starosni penzioner. Kladim se da se sveti Petar smijao dok je zbrajao uplate za mirovinsko i za zdravstveno koje joj nije priuštilo drugo nego da pod stare dane (ili u najboljim godinama) postane zamorče nadobudnih ljekara.
Bila je profesorica povijesti i arheologije, i čitavi je radni vijek provela u jednoj osnovnoj školi drilajući petaše. Dalje od Staroga vijeka joj nikad nisu dali, jer je moderna povijest nešto što ona ne bi znala. Na sprovodu je bilo najviše tih malih. Njih stotinjak, ili više. Iako je bilo ljeto, i nije bilo nastave koja se trebala izbjegavati. Došli su provjeriti je li stvarno mrtva. Sarkofag je bio zatvoren. Velečasni je bajao dugo. Obitelj je dostojanstveno mahala lepezama. Čak moja mama je bila dobre volje. Ja sama sam se bila onesvijestila (pogledati prethodni post).
Tog sam ljeta shvatila da sam smrtna. Ne nakon pogreba mojih vršnjaka. Na pogrebu moje tete, koja je bila profesorica povijesti Starog vijeka, čitav svoj vijek u jednoj te istoj osnovnoj školi, a kojoj su priredili pogreb istog onog dana kad je trebala proslaviti umirovljenje i započeti svoj život.
Opet velim, nije pametno na ovaj način praviti račune, ali kako nemam koga, pitat ću tebe, čitatelju:
Kad shvatiš nečiju tuđu smrt kao ovakvo nekakvo near death experience, zapitaš li se na što si potrošio život?
Dok duša tako traži Boga, osjeća kako uz veliku ugodnu nasladu gotovo obnemoćuje, sva u nekoj vrsti nesvjestice jer joj ponestaje daha i svih tjelesnih snaga, tako da, osim uz tešku muku, ne može čak ni rukama micati. Oči joj se zatvaraju, a da ih ne želi zatvoriti, ako čita, uspijeva izgovoriti slova, ali ne prepoznati ih. Vidi da postoji slovo, no kako razum ne pomaže, ne zna ga pročitati sve da i hoće. Čuje, ali ne razumije ono što čuje. Prema tome, osjetilima se ne koristi nimalo. osim da je posve ne prepuste njezinu uživanju, pa joj tako, naprotiv, štete. Govoriti je uzaludno, jer ne uspijeva sročiti riječi, niti ima snage, sve kad bi i uspjela. Izvanjska naslada koja se osjeća velika je i posve očevidna. Ova molitva ne škodi, koliko god dugotrajna bila. Barem meni nikada nije naškodila, niti se sjećam da mi je Gospodin ikad udijelio ovu milost, koliko god bolesna bila, a da bih se osjećala slabo. Dapače, osjetila bih veliko poboljšanje. A i kakvo zlo može nanijeti tako veliko dobro? Vanjski su učinci nešto tako znano da se ne može posumnati kako je to bila velika prilika, budući, da tako bivaju oduzete snage uz toliku nasladu zato da bi postale još veće.
iz Života sv. Tereze Avilske 18, 10-11
Na sličan način lik Nere iz Gričke vještice opisuje svoje iskustvo ‘letenja na metli’, a u današnje vrijeme, umorne žene, ako znaju koga u bolnici, otvaraju bolovanja.
svetica -> vještica -> bolesnica
napredovalo se.
ništa, samo kažem:
Blažen smiješ biti samo potpomognuto, inače si nekoristan članak društva.
Prije 7 ili 8 godina, pisalo se ovdje o imanju izbora i pravu na izbor. Tijekom se vremena moje misljenje (po tom pitanju) nije promijenilo. Koliko god da mi sutjeli ~ o tom.
Jutros me pronasla mudra izreka koja bas pase, ovako pise:
strong is not who puts you down, strong is one who lifts you up.
A onda…
Zar pakao nisu – drugi ljudi?
vise iz sarenih novina, negoli u skoli naucismo o dalekim svjetovima
(usprkos uciteljicama koje su vanredan trud ulagale u izraz zgadenog lica)
da su kinezi ludi, da primat daju profitu, udisu otrovan zrak, ubijaju vlastite kcere…
(za razliku od nas koji se koljemo nasumce, rigamo otrov, i jurimo pare…)
– gle kineski cirkus, a pogledaj nas
– gle kineski teatar, a sad vidi nas
– gle kineski horoskop, a …
moja je generacija tigrova bila jako ponosna na sebe, sto nije pacov ili svinja
sjecam se jedne cure (zbog nje je ovaj post) kad je sa strahom rekla “ja s zmaj. zmaj je isto dobar, je l de?”
Ne znam, draga, o zmajima ne znam nista, za horoskop nisam strucnjak, a tebe tek upoznajem
£
izgubile smo kontakt. mislim da je postala uciteljicom, ili nesto. danas joj je rodendan.
@
ljudi pamte najcudnije stvari
(ne mogu se odlucit je li to zbog potrebe da samo mi to nesto znamo, ili da znamo nesto sto drugi nitko ne zna)
znate ono kad pokusavate uspostavit verbalnu komunikaciju s licem koje ne moze sloziti suvislu recenicu, pa lice skupi jos lica koja ce mu drzat stranu…
(taj sekund, a kasnije svatko na svoju)
opet velim, nije bez vraga ni to sto su sva biralista locirana mahom po osnovnim skolama –
ta vise je, na svijetu skola, no crkava ili birtija,
– samo djece nema.
(još jedna protupenzionerska)
(priča se o povećanju? ne pratim u zadnje vrijeme: jesu li skoro kakvi izbori?)
Udio mliječne masti je za samo 4% veći, ali cijena mlijeka od 2.8 je za dvije kune manja. I brojač kalorija će vam reći da će mlijeko od 3.2 učiniti razliku.
Mozak košta dvije kune, tako su nam govorili stari.
A puno masti, ubrzava sklerozu. Žile vam se začepe. Još malo i … pf!
4% je malo kad kamata na štednju. Puno kad kamata na kredit.
Ne zna se tko to vadi postotke iz mlijeka, pa pretače iz šupljeg. U prazno.
Tehnolozi. -krati.
Ne znam.
Trči puž šumom, i vidi ga roda:
Poleti roda brže-bolje, i vidi ju medo:
Ne kaže se ‘rodo’, nego ‘rode’!
Kaže se ‘rodo’. Imenica ženskog roda, po prirodi i po gramatici, nominativ na A, ima vokativ na O:
zemlja -> zemljo, sreća -> srećo, Maja -> Majo! …
Kako ti znaš da je roda ženka, možda je baš mužjak. Ili da je lisica, možda je vokativ ‘lisico’? ili ‘lisice’?
Vokativ je ‘oj lijo’! Na -o!
i ženka je: roda # rodac, lisica # lisac, bubamara # bubamarac, komarica # komarac…
Komarica je mreža za protiv komaraca, hahahaha
joj! šta ne volim površne ljude!
idiote!
majmune!!!
Zamisli se medo malo, pa onda i on u trk! I vidi ga MAJMUN:
Neću vam napisat šta je majmun. Ništa nema, uglavnom. Tako da…
(post s upozorenjem)
Kad se zaljubiš u melodiju, ne zaljubljuješ se u melodiju, nego u događaj koji povezuješ s nj. (jesam li u pravu ili sam u pravu) I onda ti idu na živce ljudi koji ti krenu objašnjavat’ koji je izvođač u igri, tko je autor stihova i koje godine te povodom čega je točno nastala.
Isto tako:
mogu povjerovati da postoje ljudi koji rečenu melodiju doživljavaju svojom (jer su je poistovijetili s rečenim događajem) te su ljubomorni ili gnjevni kad čuju kog drugog kako je pjevuši (ili povezuje kakav drugi događaj uz njihovu pjesmu).
Međutoa nije to predmet!
Pratim nešto kako se obrazovani ljudi ljute na druge obrazovane ljude koji nisu doli načitani ignoramusi.
&
A moglo bi se za promjenu gledati svoja posla, također.
Pogledaš lijevo. Pa pogledaš desno. Iskaču ljudi koji misle da su pametniji od svakoga drugog te da su ti koji bi trebali obrazovati nekog, samo zato jer su pročitali nešto ili isprosili kakav certifikat.
Za nedajBože!
Ima li jedan bog koji je zao i drugi Bog koji je dobar?
‘oće reć’
u likara ideš po potvrdu i biljeg, a po čudesno ozdravljenje u međugorje
Dopunsko zdravstveno je, fakat, u rangu da nekom padne na pamet da se uplaćuje Dopunsko općinsko jer ne znaš kad će ti zafalit za takse za rodni, zemljišni (gađam bezveze) ili Dopunsko porezno za zlu netrebalo. (ili Dopunsko školsko, skoro napisah, ali to već postoji)
Prispodobimo:
Deset kuna za ispiranje ušiju, jedanput godišnje (AKO!), ili osamdest svaki mjesec za – šta točno? –
jer
Damir nije u sustavu!
