iz serije Bojan.ka, a ne Jozef K.
tehnika: flomasteri koje Mila ne voli na papiru za printanje
dimenzije: A4
a ovo je Mila ♥
nosivi zid
Kad sam bila mala, pricalo se da postoje citavi gradovi, a ne samo kvartovi, zgrade ili kuce, koje cuvaju naoruzani vojnici. Sjecam se da sam se cudila, od cega ih stite i koga se boje, ali da mi nikada nije palo na pamet da su oni ti koje se drzi na lancu.
Kad su ranih devededetih ti stanovi iz tih zgrada u tim kvartovima, ostali prazni, shvatila sam da se oruzjem ne stiti nego se napada i da ne postoji lanac koji se ne moze prekinuti.
A kvartovi ko kvartovi, i stanovi ko stanovi, i dalje su predmet zavisti i dalje su znak prestiza. Cak i kada nisu za stanovanje, glas prosle slave koja ih omotava, pogotovo ako taj glas nije svakom jasan, podize cijenu kvadrata u nepostojece nebo.
Istina da se pri ovoj gradnji nije sparalo na zeljezu, na celiku, staklu ni na betonu. Drvanarija se jos dobro drzi. Parketi su sjajni i bez naknadnog laka. Oni koji su gradili, radili su za svjetlije sutra, pa se nije kralo za privatne vikendice, za “vid’ zasta bi ti ovo moglo valjat”. Ali…
Kad tamo gdje je prije rasla murtela, narastu dizalice, o cemu onda pricamo?
Dakle,
novi su stanari, uglavnom ispilali nosive zidove da bi vizualno dobili na kvadraturi.
Ako nas sve ne satare majka zemlja jos kakvim zemljotresom, zivjet cemo vjecno.
menade
Bio je lijep i suncan dan. Majka priroda i Otac hellios su se dogovorili da padnu na vikend, tako da ljudi mogu pobrati masline. Buduci da je pesticid kojeg u ovom kraju svijeta zovu ‘stozerasi’, bio ucinkovit u suzbijanju najveceg nametnika, urod je bio dobar, berba je trebala biti ugodna.
Stigla sam s najboljom voljom, namamljena pricom o berbi, iskustvo koje je trebalo biti novo, i zato obogacujuce.
Ispalo je da sam dosla zbog besplatnog rucka, i ulja – koje je, inace, ‘po zlato’ – u plasticnoj boci od litreipo.
Uzivala sam u suncu i svjezem zraku i mirisu mora.
Ispalo je da uzivam zbog drustva i smija i zajebancija.
Odvrtila dijalog, koji je zapravo monolog, koji je svakoj zeni znan:
– A je li, sad ti ne valja, a maloprije bi se bila i grlila i jubila smenon
– ?? ko ?? kad ??
– Ti, ti, znan ja dobro vas i sta bi vi tile
– ?? ko?? sta ??
– A je li sad ne znas, a nije ti bilo mrsko, priznaj da si uzivala
– Pa, da, dan je bio predivan, zrak cist…
– E zrak. Sad zrak. Ali zbog koga, reci, priznaj, ko ti je to omogucija, s kin si sve bila
To je moment u kojem vecina zena predosjeti da ce biti proglasene kurvama, pa kapituliraju. One koje to jos ne znaju, ili imaju muda da vide sto ce biti dalje, ili snage da se bore, to mogu potvrditi kao cinjenicu.
– Pa, bila sam s (tobom kao) vlasnikom zemlje. Kako bi inace mogla sama doci na tudju zemlju?
Ovo pisem zbog vas koji jos niste dospjeli do ovdje. Ova vrsta zena se uda za vlasnika, i postane roblje neke druge vrste. Neke od njih to zovu zlatnim kavezima, ali time ne postanu ni zasticene ni rijetke.
👁️
Zemlja se moze ograditi i obraditi na nacin da na njoj vise nista ne naraste. Zenski trbusi, takodjer. Ali zrak je jos uvijek besplatan. Takodjer i sunce. Sjetite se toga svaki put kad vam netko kaze da su zagadjeni, opasni i da nisu za ljude.
👽
Danas se obiljezava nesto za nesto o nasilju nad zenama i nesto u svezi sa njihovim ljudskim pravima, kao da jedino one imaju pravo biti zlostavljane i govoriti o tome naglas. Muskarci ne, nikako.
Koliko, molim vas, znate imenom i prezimenom zlostavljanih zena, a da nisu fikcionalni likovi, i ako slucajno da, kakvo se misljenje javno vezuje uz ta imena?
Jer ja cu vam reci za jednog muskarca: Isus Krist, bozji sin, spasitelj.
Bio je zlostavljan, mucen i ismijavan, ubijen poput razbojnika.
Nisu ga ubile zene.
si tu a cia
U vecini slucajeva, idioti imaju vecu moc, negoli mudraci. I to je ta nesretna povijest ljudske vrste: oni pametni nikada ne dodju u poziciju sa koje bi mogli stvoriti nesto, jednostavno zato sto uvijek cekaju idealnu situaciju.
Nikada ne cekajte idealne situacije. Svaka situacija je idealna. Sto je neugodnija, to ce biti plodnija. Kada sadite biljku, pa ako zelite da naraste i da ploda, tada je dobro pognojite, zar ne? Sto vise gnoja bacite na nju, to ce ona brze i bolje rasti.
Stogod da se baci na vas, radije iskoristite za svoj rast, inace ce vas ugusiti.
pande
Lakse je odglumiti sljepocu, nego gluhocu: samo izbuljite zjenice i zagledani u daljine, mozete govoriti sto god vam drago, bez straha da ce vas tko shvatiti ozbiljno. Mozda cete nekoga prestraviti, mozda ce vas htjeti zatuci, ali na koncu ce svak pametan okrenuti glavu i reci (ili pomisliti): “Pusti ludu nek’ lupeta.”.
Dok, usi su takve, kakve vec jesu. Tu su gdje jesu. Cak i kad u njih zabodete sluske. Cak i kad iz njih vire komadici vate. Mozete samo pjevati poznate pjesme.
Jer, nije uzalud receno, tko ima usi nek’ cuje. Imamo ih svi.
Dakle, ovo sad prenosim i ne znam, jel bilo za stvarno, ili mi se ucinilo samo, da su trenutni autoriteti sa radija rekli da antivakseri upravljaju tijekom ove pandemije. U njihovim rukama da je moc. O njima da ovisi povratak na normalno staro. I uopce sve ono sto inace treba da sistem napokon profunkcionira kako funkcionirati treba i mora.
Oni tu rijec – antivakser – izgovore kao da se radi o prljavom necem. Ne znam kako izgovore antiprotivnost te rijeci, koja opisuje Njih. A vide se dobro.
Bol(est) mijenja ljudsku narav, to je cinjenica, i ako je u vakcini esenca te bol(est)i, promijenit ce vas, vaistinu. Kako i na kol’ko dugo, nije nama znano, zato: Ljudi, promislite!
Svatko do sad zna nekoga tko je obolio, prebolio(1) ili preminuo(2) od te nove gripe.
(1) Bilo je to 15 tihih dana, za zdrave ukucane.
(2) Ozalosceni nasljednici su cekali godinama da se starosti i bolesti rijese. Da bi se medjusobom pocupali oko deviznog racuna i dva metra kuce. Sve po normalnome starom, stoga: Ljudi, cijepite se.
Cjepivo sto posto mijenja narav, mozda nam se svima posreci.
A ako je istina da ovi koji se i inace redovito peru, postuju tudju (i svoju!) privatnost drzeci distancu, imaju moc da sami odluce hoce li se razboljeti ili ne, te da o njima ovisi povratak na staro, odo’ ja u partizane.
🌲🐼🌲🌳🐼🌳
Ma nista, samo govorim da u stvarnosti stvari nisu tako crno-bijele. Oci su plave, a jezik je pink.
+
Najnovije mjere su prilika da napokon vidimo tko koga vise treba i tko zbog koga je uopce stvoren: sistem za ljude, ili ljudi za sssssisss…
(issspuhooo ssse)
ravna?
Otac se sjeca kad je prvi put cuo da je Zemlja kugla.
Bilo je to oko ’47., prije male skole. On je bio sa Sekom u klupi jer ga nije imao tko cuvat, a Ucitelj je bio uctiv, jer je mali bio miran.
Sjeca se, sjetio se toga, jer je prirodno da se sjeti, sad po stare dane, radije i bolje, onih stvari koje nema vise tko da mu svojim sjecanjima i pricama udarivsi kontru, iskvari.
– Boze mili, mislim se ja, kako kugla, pa vidis da je ziva. Ovde je greben, tamo je lokva. Vamo je rupa izasla, a jucer je nije bilo. Nisam ja mali zna da ne misli on idealno, nego aproksimativno. Jer kugla je glatka i valja se nizbrdo. A zemlja je zemlja je zemlja. I sad vidim, istinu je reka.
nevjerna
Bi li zvjezdano nebo prestalo postojati, kad bi mi prestali gledati u nj?
Navodno su ljudi snatrili o bogu, pa htijuci se ocima uvjeriti da zaista postoji, konstruirali rakete, da odu na nebesa, gdje on prebiva, posto ga nisu mogli naci na vrhu planine za koju su im rekli da mu je zimski dom.
Ljeti, pak, prebiva u dubinama mora, to svatko zna. Ali nitko ne moze zaroniti toliko duboko. Premda je bilo nebrojenih pokusaja.
Dovoljan broj pokusaja, nece nuzno iznjedriti pogodak, ali niti promasaj ne smije biti razlog da se stane.
Zbog propalih su pokusaja, i nebo i more, tako kazu oni koji prate bolje, postali smetlistima koja nitko ne mete.
I dobro je sto ne mete! Tko bi onda, cistio za njima?
Ali, sve ovo je poznata slika, koja u drugom kontekstu poprima drugacije konture:
Sto bi ‘tragatelji’ boga ucinili da su ga stvarno sreli tamo gdje su im rekli da ce biti?
– Uhvatili ga za bradu!
– Pitali o smislu zivota!
– Natjerali ga da popravi nepravdu i donese svjetski mir!
– Zamolili da spusti cijenu energenata Svima, a ne samo hrvatima!
Ima li bog bradu? Zivot smisla? Svijet mira? Nafta cijenu?
Izglednije je da se nisu ovi penjali da bi gledali boga u oci, nego da bi dokazali da ovi koji govore u njegovo ime lazu, jer – boga nema.
I to sto su mislili naci, je to sto su rekli da su nasli:
samo slojevi atmosfere i prostrana praznina.
(koju treba napuniti smecem)
A sto sa svima njima koji su se nadali da postoji izlaz, tajni prolaz, mogucnost bijega, s ovog prokletog mjesta? Prema unutrasnjosti zemlje, dubini oceana i toboganu nebeske duge?
– Uzaludila se.
uvjerljivo uvjeravanje
Prosvjednici su se okupili, javilo je radio, oko privatnoga stana ministra zdravstva, sto se moze smatrati privatnim atakom na sluzbenu personu.
Radilo se o roditeljima kojima su uskracene ili ogranicene posjete djeci u bolnicama. Posjete su uvjetovane posjedovanjem potvrda, a u slucaju posjedovanja potvrda, mjerenjem minuta i sekundi provedenih u prostoru navedenom k.g.
Zbog cega odluka ministra zdravstva, ako je to uopce bila njegova odluka, nije za osudu, niti pogresna, morat cete priznati i sami, ako vas je ikada u zivotu stvarno boljelo ista:
naime,
ako vas je ikada u zivotu nesto zaboljelo, onda znate da vam tada nije bilo do toga da vas se posjecuje, gleda i promatra, zapitkuje, ispituje i provjerava treba li vam ista i kad ce vam to vise proci. Vrijeme ne tece istom brzinom, hrana nema okus, a razgovori su buka koju ne mozete pratiti. Sve sto zelite je da vas se pusti na miru. Dok tijelo, um i duh ne odrade svoje. U slucaju glavobolje, par sati ili dan. U slucaju prehlade tjedan. Gripe, dva. A s nekakvom neizljecivom i nedovoljno poznatom stvarju naucite zivjeti u stvarnom svijetu sa stvarnim ljudima. Pod uvjetom da nije zarazna. I da ljudi nisu jedini prenositelji.
Razumijete?
Sad, zbog cega ni cin prosvjednika-roditelja bolesne djece, nije nerazuman niti pogresan:
naime,
ako ste ikada bili u bolnici, kao pacijent ili posjeta nekome tko vam je stvarno drag, tada znate da to nisu mjesta na kojima ce vas pustiti na miru, da bi tijelo, um i duh odradili zacjeljenje i sve kako je napisano gore. Pogotovo ako ste dijete, ne daju vam mira, jer tada niti ne mozete suvislo kazati da je sve sto zelite da vas se pusti na miru. Svako toliko dolaze vam grupne vizite, koje se razgovaraju medju sobom o necemu o cemu ni sami ne znaju nista (toboze o vama), kad vam se spava, bude vas, kad vam se ne spava, sile vas u krevet, guraju u vas predmete i ruke, ako nemate srece rezu vas na komade, uzimaju vase, i stavljaju svoje…
Mozete ih mrziti koliko god dijete to moze, ali kako ne moze, prepustite se njihovoj, koja postaje vasa, dok vasa jednostavnost ne postane njihova dobrota, a njihova greska, vasa vlastita krivnja i krivica.
– Si vidla sta je ovo doslo, ne daju roditeljima da idu vidt djecu u bolnici…
– Ko t je reka!?
– Javlo radijo…
– Jel, a koje to?
– Reklo na vjestima…
– Hmmm, ne vrujem ja da to bas tako bilo.
nisam antiwax, ali ako dođe do rata, stat ću na stranu onih koji jesu
Da imam više od šezdeset i pet, materijalnu i obiteljsku stabilnost (pristojnu mirovinu, vlastitu nekretninu, brižnu djecu i milu unučad), i da trenutni autoriteti, iznenada objave da mi prijeti strašna smrt od nepoznate bolesti, a jedan od mogućih izlaza, je cjepivo koje nije testirano te ishod može biti smrtan, cijepila bih se, misleći na budućnost svoje djece. Bila bih (vjerojatno) sebična, mislila bih samo na svoju djecu. I na njihovu budućnost. Na život koji bi proživjeli u strahu za svoju vlastitu starost, sve ako je vijest o bolesti – izmišljena.
Sjetila bih se (65 godina nije toliko puno, da bih si mogla priuštiti da budem bezobrazno dementna) svih vakcina koje sam primila tijekom svog života, i ljudi koji su ih primili prije mene, sve redom, do onih koji su bili prvi. Eksperiment.
Nekako mislim, da smo ostali takvi ljudi, ne bi nas se moglo strašiti, i dijeliti kovid-potvrdama ni ucjenjivati istima.
Eksperimentalna je medicina, ne samo dobro dokumentirana, nego propisana Zakonom o zdravstvenoj zaštiti. Pacijent mora biti obaviješten i može odbiti biti zamorac.
Ja ne bih tražila niti zahtijevala nikakve posebne ugovore. Zavrnula bih rukav, bez puno priče.
Budući da je (moja) stvarnost bitno drugačija, mogu si priuštiti suprotnu vrstu “eksperimentiranja”: ako je spomenuta bolest, kako neki kažu, laboratorijski dizajnirana, tada je zacijelo dizajniran i antidot, i tu igra prestaje biti zanimljiva.
A ako je pak prirodna, ako je božja kazna, ili upozorenje, ljudima za bahatost i neodgovornost prema svima i svemu, uključujući same sebe, tada mi je tu kaznu otrpjeti – prirodno.
U prvom i u drugom slučaju, svjesna sam, i tako treba biti, da je ishod – smrt. Da smo svi smrtni. Da se tu ne bira ništa. Jedino što možemo birati, jest, hoćemo li umirati u strahu i od straha, ili ćemo makar zadnje ure potrošiti za nekakvo dobro.
Ako radite s ljudima i za ljude, cijepili biste se zbog čista altruizma, inače zbog smisla za avanturu.
I u tome ne bi bilo ništa loše.
Ljudi se bune zbog načina na koji im se prezentira čitava stvar. Zbog tona priglupih učiteljica. Informacije su dostupnije nego ikad prije, a ona se i dalje ponaša kao da je upila svo znanje svijeta, koje jedina ona dijeli i daje ga samo odabranima, a i njima, na kapaljku.
Tu uopće nije bitno jesu li te informacije točne, niti čije su vjerodostojnije. Ton je bitan. Stav je bitan. Ti si ista budala kao i ja, i ne dam ti da odlučuješ umjesto mene, da misliš umjesto mene, da dijeliš potvrde kojima ces me ucjenjivati, da me na išta prisiljavaš.
Nikad više!
Razumijete?
rezonanca 