rezonanca

(nema veze s rezonom)

sanyasi

kad se ne družim s ljudima koji se bave snovima, nailazim na najčudnije prakse.

čini se, pravilo je, poučiti slabijeg od sebe nečemu što ti samom ide slabo: kako glumiti sreću a biti tužna srca, kako spasiti svijet žrtvujući sebe, pretvoriti ga u smetlište jer ne podnosiš miris ruža.

đavao se krije u detaljima, i iz detalja ga treba istjerati.

kako biti siguran da je nešto đavolski trik? jednostavno, ako te nešto privlači jače od drugih stvari, đavao je sigurno blizu.

ako ti je netko draži od drugih stvorenja, sigurno je izaslanik đavla.

sanjala sam bijelog pauka kako mi se tankim nožicama pokušava zaplesti u kosu. i to nije bio neugodan san. bijelim sam prstima oko njega isplela tanku mrežu i gledala kako se koprca.

kakav bi mi život bio s tobom?

o m b

ako je prije dvadeset godina ne bilo ko kuća, sad ne postoji ništa osim ne-a

 

Oglasi
Komentiraj »

waldo

Kao što se ne sjećam svakog obroka koji sam pojeo, tako se ne sjećam ni svake knjige koju sam pročitao: ipak od toga sam sazdan.

 

Ne jedanput primijetih da drugačije zvučim kad pišem olovkom, drugačije kad sam za tastaturom. Stvar je u palcu. Još, ja ga koristim radi razmaknice. Kad tipkam na tabletu ili mobu, zvučim posve divlje. Ono, kad kažu da je svijest u mozgu… A palac je ono što nas razlikuje od životinja.

ŽAO mi je knjiga koje sam ti poklonila.

Žao mi i čokolade. Ali ta je makar prošla kroza te.

 

Komentiraj »

ajn šta jn

(još jedna protupenzionerska)

 

(priča se o povećanju? ne pratim u zadnje vrijeme: jesu li skoro kakvi izbori?)

Udio mliječne masti je za samo 4% veći, ali cijena mlijeka od 2.8 je za dvije kune manja. I brojač kalorija će vam reći da će mlijeko od 3.2 učiniti razliku.

Mozak košta dvije kune, tako su nam govorili stari.

A puno masti, ubrzava sklerozu. Žile vam se začepe. Još malo i … pf!

4% je malo kad kamata na štednju. Puno kad kamata na kredit.

Ne zna se tko to vadi postotke iz mlijeka, pa pretače iz šupljeg. U prazno.

Tehnolozi. -krati.

Ne znam.

Komentiraj »

moja božanska svrha

Zato što u svemu polaziš od svoga JA, a ne pada ti na pamet da i ja imam Ja od kojeg polazim i da jesam dio svijeta, ali ne i dio tebe.

 

Imamo isti raspored linija na dlanu:

Spojenu liniju glave i liniju srca

>od do<

Vrlo izraženu crtu intuicije

 

I ne, nema na toj ruci nikakvih ‘Čovječe, ne ljuti se’ figurica.

(ni na ruci, ni u ruci)

(ni mene ni sebe)

 

very sattvic, he says

 

Ne, ne, ne, nije to ništa tjelesno

ali

ne mogu prestat ljubiti ta usta.

Komentiraj »

utnapištim

Jutros su naložili. Ovi moji susjedi, čije iskrzane riječi i rečenice, i ranije isprovociraše nekoliko filozofskih promišljanja na temu. Naslagali su tršćice na hrpu i zapalili vatru. Pravu. Oganj. Plam.

Ne, nisu oni stalno za tulum spremni studenti kako bi netko mogao pomisliti. Umirovljenici su. Otac i sin. Obojica. Stariji i mlađi.

Mlađi, uz to, čeka i neko rješenje kojim da mu se prizna neki postotak kojim bi imao pravo na još neku povlasticu rečenu privilegiju. K’o da je i ovako malo.

I da, padne mi na pamet, palo bi i da me se ne bombardira stalno novim i vezanim vijestima o mirovinskoj reformi po kojoj bi svi, muško, žensko, trebali raditi više, da bi dobili manje. A ako je vas slučajno mimoišlo: državno mirovinsko osiguranje nije nikakva štednja za vašu sigurnu starost, to je novac kojim se kupuje mir, da ovi sadašnji ne bi, jezikom susjeda mi, ne do bo je bo te bo odapeli siromašni. I ne samo to, da ne bi nedajbože prije toga izašli na ulice, pravili nemire i sljedeći put kad bude trebalo ne glasali. Za koga god. Sveisto.

I sad, da li da uplatim i osiguranje za slučaj požara ili da prodam stan?

Dakle,

O otuđenju sam htjela pisat, jer sve češće imam čuti kako glasna manjina, tihu većinu proglašava otuđenom. Pripadnik sam, što da tajim, i prisilna socijalizacija mi je grozna, grozna muka. Prilagodba na svačiju struju svijesti. Bezobraznu. Bezobzirnu. Nemuštu i nezanimljivu.

Mišljenja sam da je krivnja na Tolstoju, jer on je ustvrdio da je svaka obitelj ista, ukoliko nije nesretna, a ukoliko je nesretna, svaka da je nesretna na svoj način. Od tada:

Svi li se trude nesretnima biti. I svi li nastoje svoju osobitu nesreću svima nametati.

Socijalizacija je najprecjenjenija riječ 19. 20. 21. vijeka. Prisilno upućivanje Jednih na Druge, umjesto na boga svemogućega, stvoritelja neba i zemlje…

 

Samodostatnost je različita od samoživosti. Onoliko koliko samostalnost od asocijalnosti.

Zajednica nije prirođena čovjeku.

I daj me molim te opet pitaj zašto ne volim ljude.

 

Komentiraj »

the master of my sea

dok sam bila vrebala strawberry moon nisam primjecivala detalj iznad

zvijezda padalica ili kemtrejl, molila bih znalce…

hv

5 komentara »

dalji nego zvijezde

neću ti reć jer ćeš mi pokvarit gušt

čime, u stvari, spašavam tvoju dušu

ne reče li ono majstor osho:

NE zagorčavajte drugima radost, vratit će vam se višestruko!

(ili to bje rumi?)

još

kao mala htjela sam biti sveta (ne kao katarina sijenska ili tereza avilska o kojima tada nisam niti znala),

a

iz puke nužde, nikako igrom slučaja, postadoh ekstrasens

i

najozbiljnije ti kažem:

boli me vrijeme koje mrcvariš pokušavajući uvjeriti nezainteresiranu javnost, da se zabavljaš ko nikad u životu

.

Komentiraj »

kao vojska pod zastavama

mogu se sjetiti da smo vodili duge razgovore, ali

ne povezujem ih s osjecajem bliskosti.

tvoj je svijet toliko pun

ograda i zabrana

da

mogu opstati samo onoliko dugo koliko

mogu drzati dah.

i ne prestati se ispricavati zbog toga sto jesam ono bice koje te odvlaci od zemaljskih vezanosti, ono

“na koje su vas majke upozoravale”.

– okej onda, vidimo se sjutra?

mhm ne vjerujem

– a shta? tebe s nemozhe vidjet?

ma ne, obratno

– ok baj

a

andjeli sto su nam cuvali strazu se dotaknuse obrascicima

Komentiraj »

o površnostima i o sitničarenjima

Trči puž šumom, i vidi ga roda:

  • Kolega, čemu žurba, kakva panika?
  • Ma došla financijska u šumu, a imam kuću ja, ima žena, imaju djeca, sva …

Poleti roda brže-bolje, i vidi ju medo:

  • Šta je, rodo, di letiš

Ne kaže se ‘rodo’, nego ‘rode’!

Kaže se ‘rodo’.  Imenica ženskog roda, po prirodi i po gramatici, nominativ na A, ima vokativ na O:

zemlja -> zemljo, sreća -> srećo, Maja -> Majo! …

Kako ti znaš da je roda ženka, možda je baš mužjak. Ili da je lisica, možda je vokativ ‘lisico’? ili ‘lisice’?

Vokativ je ‘oj lijo’! Na -o!

i ženka je: roda # rodac, lisica # lisac, bubamara # bubamarac, komarica # komarac…

Komarica je mreža za protiv komaraca, hahahaha

joj! šta ne volim površne ljude!

idiote!

majmune!!!

  • A evo puž kaže da je financijska u šumi, a ja živim na visokoj nozi, MUŽ živi na visokoj nozi, djecaaaa

Zamisli se medo malo, pa onda i on u trk! I vidi ga MAJMUN:

  • E, medo, a šta je?
  • Financijskaaaa, a imamo bunde, i ja i žena i punica i svekrva i jetrvaaaa

Neću vam napisat šta je majmun. Ništa nema, uglavnom. Tako da…

 

2 komentara »

o plesanju u mraku

depresija je stanje uma, a ne fizicka boljka (ako se moze to tako reci). on pak kaze da bih inace skakala, cvrkutala, smijala se. pjesnik pace rece da je pisati/pricati na jeziku koji nitko ne razumije isto sto i plesati u mraku.

pretpostavljam da je htio reci da uziva samo plesac.

(ali, tko moze znati sto je pjesnik stvarno htio reci)

.

volim te i cuvam te.

(cula sam:)

Komentiraj »