jos jedna lijenonedeljna kontemplacija o prirodi stvari
Druga ovogodisnja smrtno ozbiljna prica o smrti ide nastavno na grcke prijedloge s dativom i tice se starice majke kojoj je pre Bozica umrla prija.
Znaci, svekrva ili jetrva ili svastika koja je bila samo koju godinu starija, i cije uginuce – jer bio je to pod povrsinom zdravi zivotinjski dogovor o neuznemiravanju, sve ako je na povrsini bio prisilno prijateljski – nije izazvalo ni strah od smrti s popratnom brigom za vlastitu besmrtnu dusu, ni ocekivanu tugu, nego otvorenu radost.
Sad,
kao sto postoji metafizika, ono sto dolazi nakon fizickog, tako postoji i metanoja, ono sto dolazi nakon uma.
Ako,
je ono nakon fizickoga oku nevidljivo, ruci nedodirljivo,
tako
je ono nakon ovog uma, tom istom umu nespoznatljivo.
Prvo i drugo su povrsina!
(na tijelo i na um se misli)
Ono-nakon-prvog i ono-nakon-drugog su, dakle, ili pod povrsinom ili izvan / iznad nje?
Primjer:
ove dvije zene, na povrsini prije, pod povrsinom stanje hladnog rata, ispod i tog sprata zivotinjski zakolji!.. ??
Kaze se da bog prebiva unutar svakoga od nas..
Je l me mozes pratit?