rezonanca

(nema veze s rezonom)

feeling tragic like marlon brando

Anan, she said, I don’t wanna leave you, please don’t force me to stay.

I don’t want you either, he whispered.

Hear Her Heart beating loud as thunder storm is crashing

in

Komentiraj »

o klanjanju kumirima (1)

Najprije, sto je kumir? Ikona, kip, persona, ono sto se da izmisliti.

Klanjanje ovdje dolazi u znacenju slijepog vjerovanja, do ulizivanja radi ostvarenja vl. interesa, koje je preslo u naviku pa time izgubilo osjet razabiranja dobra od loseg.

Kad na primjer trebate doznaku, potvrdu ili uvjerenje, pa odete u nadleznu instituciju kod nadleznog sluzbenika, a on trazi, izrijekom ili sutke, da njemu zahvalite sto radi ono za sto je placen, tada se on klanja personi za koju je povjerovao da je njegova vlastita. Ali ako vi mislite da se morate pokloniti doticnoj sl. osobi, jer on osobno, vama osobno, radi osobnu uslugu, tada vi imate problem.

Ako vam uvjerenje treba da biste mogli ostvariti pravo koje bi vam inace bilo uskraceno, tada je drustvo u problemu.

A ako vam treba uvjerenje jer ste uvjereni da ga bas vi zasluzujete, tada je problem vas.

U nasem slucaju, na nasem primjeru, kumir bi bio i osoba i stvar: potvrda i pecat, odnosno gazda koji ima moc da ih udara.

Klanjanje se odnosi na ljude i na osobe, na onog u potrebi, i na onog koji se zaboravio, pa pomislio da nije vise covjek, nego lik koji ima moc da nesto da ili da nesto uskrati.

Razumijete?

nastavit ce se…

Komentiraj »

svaki dan je majčin dan

Tijelo koje sad nosimo, teško da je isto ono koje je ispalo iz maternice. Bez obzira na to koliko sad kila imamo, svi oni pripadaju Majci Zemlji. Ne podcjenjujem ja sad ovdje biologiju ni genetiku, ali ako želite biti iskreni prema sebi, važno je da ni u čemu ne pretjerujete: Svako pretjerivanje je odmak od istine, a kad se udaljite od istine, tada radite protiv samog sebe.

Onome tko radi protiv sebe, ne trebaju neprijatelji.

Budimo dakle zahvalni objema; našim biološkim majkama i našoj Majci Zemlji. Jer, ovdje smo zbog jedne i zbog druge.

Svakog dana trebamo biti zahvalni svima i svemu što doprinosi našem životu na Zemlji, jer je sve povezano, bez jednoga ne bi bilo drugog, i tako u krug. Zrak koji cirkulira je tamo za sve nas, nikome nikada nije rekao: “Tebe ću preskočiti, a tebe ću isključiti”. Niti koga pita treba li mu, niti od koga traži da mu da što zauzvrat. Jednostavno postoji. I dostupan je.

Kako ne biti zahvalan na tome?

Jedino onima koji su potpuno nesvjesni svega, a nesvjesni su jer su se umotali u svoje vlastito smeće, potrebni su podsjetnici, pa jednog dana “slavimo” Majku Zemlju, drugog dana Vodu, trećeg Šume, četvrtog Planine, a petog se sjetimo i svojih bioloških Majki.

Kulturni ljudi su postali takvi!

Ali, kad bi se svaki od nas, s vremena na vrijeme, podsjetio: “Gle, ove krošnje mi daju kisik. Oni su mi stalna bezuvjetna podrška!” – za čas bi postao odgovorna osoba.

https://isha.sadhguru.org/uk/en/wisdom/article/every-day-is-mothers-day

Komentiraj »

crvene cipelice

Ne možete plesati kad previše živite u glavi! 

29.4. se slavi međunarodni dan plesa. 

Dan plesa je dobar podsjetnik, budući da je dosta onih koji ne mogu plesati. A plesati ne mogu zato što nose tonu tereta na svojim glavama. Razne filozofije, ideologije, tumačenja, pravila… plus svakodnevne brige… sve to je ogroman teret. Da biste mogli plesati, morate biti tekući život, a ne neki davno prošli. Ali ljudi često misle da je vrijedno jedino ono što je staro i potvrđeno. 

Ne treba vam nikakva inteligencija ili svjesnost da biste mogli cijeniti ono što je staro. 

Na primjer, prije 5000 godina, ljudi nisu cijenili Krišnu kao danas. U njegovo su ga vrijeme optuživali za svakakve stvari. Oni koji su ga voljeli, plesali su s njime. Svi ostali su ga mrzili. Nekako se ne uklapa u ljudsku logiku da je plesač ozbiljna osoba. Zato je i za cijeniti Krišnu trebalo proći dosta vremena. 

Zato i kažem da je lako cijeniti nešto što je bilo davno. I to je u redu. Nema tu ničeg lošeg, ali to ne jamči da ćete iskusiti što to zapravo znači. Da, osjetit ćete povezanost, postat ćete dio bratstva, ali bratstvo bi trebalo biti sa svakim stvorenjem na ovoj zemlji, ne samo s određenim brojem i vrstom ljudi. Jer to je početak svake tiranije. 

Što bratstvo postaje veće, to postaje isključivije. I to je razlog zašto je toliko zla počinjeno u ime religije. Svake religije. 

Zato morate plesati! 

Nemojte se zaplesti u svoju vlastitu mrežu! 

Kada plešete, mrvicu ste opušteniji. Sve one stvari koje ste si stvorili u glavi, malo po malo postaju vaša mreža, a vi ste pauk koji čeka plijen. Pauk koji na taj način lovi, je pametan pauk, ali ako sam postane žrtva, tad je prilično glup. A to je to što sebi činite svojim psihologiziranjima. Što više razmišljate i izmišljate, mreža postaje ljepljivija, a vaše noge teže, pa ne možete plesati. 

Morate biti i pomalo besraman da biste mogli plesati. Zatvoriti oči i kretati se. Ne stalno misliti na to kako izgledate. Pa što ako će netko misliti da izgledate blesavo?! 

Ako ste stvarno pametan, bit će vam zabavno izigravati budalu s vremena na vrijeme. Ali ako ste budala, tada vas je strah da će vas prozrijeti. 

Svijet treba plesače! 

Ljudi se pune različitim stvarima: U redu je ako su to zrak, hrana, voda, i sve slike i zvuci svijeta oko nas. Da je samo to, osjećali bi se plesno čitavo vrijeme. Ali ljudi se pune filozofijama, ideologijama… i raznim pizdarijama. Kad pogledate povijest ljudskog roda, oni koji su imali filozofije i ideologije su i oni koji su ubijali druge oko sebe. 

Oni rasplesani nisu nikada nikoga ubili. 

Kad vam je srce toliko puno radosti da možete plesati, ne pada vam na pamet da vas netko ili nešto ugrožava do te mjere da biste se išli tući iti u samoobrani. 

Sad, nemojte ovdje miješati partijanje, i opijanje i drogiranje. Kad ste nadrogirani, možda mislite da ste opušteni i da možete plesati. Možda i plešete. Ali niste ničeg svjesni. 

Ako je ples droga, to je u redu, ali ako se drogirate da biste plesali, to nije u redu.

Ples ne podrazumijeva nužno muziku i točno određene pokrete na tu muziku. 

Možete raditi obične stvari kao da plešete. Možete hodati kao da plešete. Možete kuhati kao da plešete. I sve čega se sjetite, radite to kao da plešete. 

https://isha.sadhguru.org/magazine/forest-flower/2022/4/why-everyone-can-and-should-experience-the-freedom-of-dancing-through-life.html

Komentiraj »

Sadhguru Center for a Conscious Planet Events | Eventbrite

Besplatne zoom prezentacije!

U srijedu 27.4.3022. Thinking outside the box.

https://www.eventbrite.com/o/sadhguru-center-for-a-conscious-planet-42057434553

Komentiraj »

jeste li znali…

… da su danas na svjetski dan zdravlja epidemioloske mjere u vezi bolesti uzrokovane virusom cov-19, ukinute? doduse, ne u cijelosti jer maske za lica i dalje ostaju kao zadnja linija odbrane, ali ne ce vam vise trebati potvrde i testiranja za svaki izlazak napolje!

teoreticari zavjera ce vam reci da ne postoji takva stvar kao sto je ‘slucajnost’ i da je sve to tako namjerno tempirano, a ovi koji odlucuju ce se sloziti s njima rekavsi da jest tempirano na danasnji datum, zbog – simbolike.

i zbog prirode posla, dometnut ce poslovni ljudi. ipak, skoro ce Uskrs!, a blizi se i nova ljetna turisticka sezona.

no, da vidimo hoce li tko trpjeti:

– trpe vec ljudi iz tiskarskih bransi, jer se nece odrzati referendum, ali to se moze racunati i kao usteda za sustav. smanjen je neki pdv, pa bi moglo faliti para za bonuse u drz. sektoru.

– trpe i sve one doktorice i znanstvenice koje su po virusu postale slavne, brojeci simptome i nabrajajuci stete uzrokovane ovim i onim savjetujuci kako treba ruke prati i koliko dugo.

– trpe agorafobi i autisti jer ce opet biti gurnuti u sferu cudaka.

i to je sve.

no, sto sa maskerima i antimaskerima?

oni su prodisali!

no, jesu li sto i naucili?

sto to, molim?

pa jesu li shvatili kako je to kad ti netko ne da da dises slobodno?

kako molim?

Komentiraj »

o ukusima ni o bojama

Lik je nazvao Antu Radonica u emisiju da ga pita, cini li mu se da sunce vise nije zuto kao prije, i da mjesec nije uvijek istoga promjera. Ante je Radonic liku strpljivo odgovarao koristeci u objasnjenjima komplicirane matematicke izracune i sveusvemu djelovao uvjerljivo i kompetentno.

Lik ga je tada upitao jesu li mu draze Zvjezdane staze ili Ratovi zvijezda, Ante je liku odbrusio: “Nijedno!”.

Tada je lik spomenuo najavljeni smak svita po majanskom kalendaru koji se nije ostvario. Ante je sutio, sto je liku dalo poticaja da uvuce u pricu i biblijske proroke: Ezekijel je opisao…, a Danijel vidio…

– Dajte molim vas! – s gadjenjem je procijedila urednica prije nego je glazbeni pustio Spaceman.

🕳️

ista je to vrsta o ho lo sti

Komentiraj »

bolja vremena

Bio jednom jedan dobri kralj koji je imao dvije kcerke lijepe kao rumene jabuke, jedre kao vite jelke, ciste kao izvor vode, mudre poput zvijedze sjajne. Volio ih je najvise od svega, pazio kao dvije zjenice, a one su ga postovale kako vec nevina djeca postuju svoje zastitnike, i pomno pratile i izvrsavale svaku njegovu rijec, njegovu volju kao svoju vlastitu.

Nepristrani promatrac bi mogao primijetiti da nisu dvije princeze bile ni bolje ni ljepse ni mudrije od ostalih, obicnih djevojaka, te da je visak novca i slobodnog vremena jedino sto ih od njih razlikuje, i omogucava bavljenje samima sobom. I dobri je kralj bio duboko svjestan toga. Zato je zamolio dobroga boga da mu pomogne u izboru muzeva, koji bi bili dostojna zamjena zastiti koju im je za zivota pruzao on, a da pri tom nepristrani promatraci ne pomisle da ih je prodao da bi prosirio svoj vlastiti utjecaj ili povecao svoje bogatstvo.

Uskoro, izbor je pao na jednoga mutu i jednoga blentu: postene momke iz obicnog puka, tihe i nenametljive, a opet pristala izgleda.

Nisu se kleli na ljubav djevojkama, ni na vjernost ocu. A to se uzelo kao znak postenja, casti, samostalnosti i samodostatnosti u odnosu na druge, koji su stalno nesto nudili da bi nesto mogli i dobiti.

Blentini su za malo vremena mami unistili sve, a mutini jos uvijek parazitiraju na dobrom imenu davno pokojnoga kralja.

I prije neki dan, govori mi tajo:

– Jadan muto, savija se ko trstika na povjetarcu, stenje od boli, jedvice da dise, to su ga snasle godine ulizivanja staroj budali … Kakav je od uvijek u dusi bio sad je izaslo na vidjelo: nema kicme, kicme mu fali.

– E he he, ima boga! – nacerim se licem oca blente.

– Ma sta! Sta to govoris! Kako te samo sram nije!!

Sad ce i poanta, a vi recite da grijesim:

Ljudi vrte svoje filmove bez obzira na promatrace i slusatelje. Verglaju svoje drame sto god da im netko govorio, koliko god da ih pameti dozivao, oci otvarao i na silu budio. A onda, kad dode vrijeme, doslo je vrijeme. Vidimo tudi jad, malo nam bude drago sto nije nas, pa shvatimo da JE nas, pa okrivimo druge sto ne suosjecaju. I tako sve u krug.

Komentiraj »

samo humanitarno!

Ranih devedesetih u okupiranom Zadru sam naucila da se brasno i voda mogu spremiti na milijun razlicitih nacina: Bilo da ih skuhate, pofrigate, dinstate ili pecete, uvijek imaju drugaciji okus, neovisno hocete li dodati prstohvat soli, zlicicu vegete, kap sirupa ili meda, kockicu cokolade ili komadice voca ili korice, doslovno od samo dva sastojka je moguce stvoriti zivot.

Ranih devedesetih u okupiranom Zadru, brasno se dijelilo kod Crvenog kriza, a voda se razvozila cisternama u odredene kvartove u odredeno vrijeme.

Pricalo se da se tamo zene posebno maltretira, ali nikoga nisu zanimali detalji, neprijatelj je bio u zaledu, i one dobre, svakodnevne su prebrisale tu pricu na uobicajen nacin: prenemazu se, lijene krave, izmisljaju i laju bez veze!

Obitelj izbjeglica, koja je, prije nego je postalo stvarno gusto, zamijenila stan u Kninu za onaj u Zadru, je ulijevala sampon iz humanitarne pomoci u WC, jer nije bilo tekuce vode, a sampona je bilo i za bacanje.

Tek kad se proglasi nestasica shvatite da su ljudi izmislili stvari za koje niste ni znali da postoje i koje vam ne trebaju, ali za vraga!, bas bez njih ne mozete dalje. I tu zivot pocinje i staje.

×

eno su alternativni mediji proglasili ruse, maltene herojima, jer navodno unistavaju biolaboratorije koji su krivi za koronu … Jadni ti smo majko moja mila …

Komentiraj »

mirisno ulje

Da samo jedna muha usmrdi puno mirisnog ulja, notorna je činjenica.

U zadnje vrijeme se ne mogu nenačuditi, kako to da se omjer pomakao u korist muha:

ne znam, koliko sam jasna, čitatelju, vjerojatno premalo (pomalo!), ali kao da su muhe postale pozitivci (jer ih je tako mnogo), a ulje … nešto što niti ne zaslužuje bolje, ni drugo, osim smrama.

Tako sam prijeneki dan imala čuti zgraženje nad našim primitivnim pretcima koji su umjesto sapuna (koji nisu poznavali jer su bili primitivni, jel?) koristili ulja!

A ja ulja koristim. I za kosu i za kožu i za hranu i za lijek.

I tako to oduvijek.

Ali, ono sto zelim reci:

u davnini, a to znamo jer postoje pisani dokumenti, bolje se ulje jelo, a onim se losijim mazala vanjstina.

Danas, naprotivnom, dva deca ulja za kozsu kosta koliko par litara onog za salatu, ako me razumijete, ili kilo onog za kuhanje i pecenje. Dakle, onoga za jelo.

Moglo bi se reci da stvari idu prema povrsini.

Da izlaze van.

Ili smo mi postali povrsniji.

Plosni.

Primitivni su, takodjer mislili, da je Zemlja ravna ploha.

Ili mi mislimo da su mislili jer uzimamo sve predoslovno i ravno.

??

Ali ono sto zaista strasi: nakon sto se prijede sa eksploatacije ulja (i plina) na tzv. zelenu energiju, od nafte ce se i dalje proizvoditi – plastika.

Sad pitajte, kakav je ovo rat.

Komentiraj »