iz serijala o s. jogi i j. svjedocima
Nista. Samo imam potrebu objavit da mi je super (vrh) ono kad starozavjetni proroci mole boga neka njihovim (njegovim) neprijateljima oblozi srce salom tako da ne mogu spoznati svoj grijeh i spasiti se.
I ako to znaci jos puno, jako puno muke njima samima.
Koji su vec probuđeni. I spaseni.
Izgleda da jedina ja nisam pratila debatu. Al navodno, popravni je večeras.
(Dakle, sinoć je bila poviestna tv-debata našeg i protivničkog vođe stranke, a večeras je tv-analiziranje sinoćnje debate te debatiranje o istoj.)
O političkim izborima, kampanjama i – prvobitno sam bila natipkala ‘o političkoj industriji’, pa sam se predomislila, pa sad vidim da to je to, ali svejedno ostavljam čitatelju da sam odabere – objavila sam alegorijsku priču još davne 2012., a maločas sam pronašla bolju varijantu. Koja nije moja, ali ljepše opisuje stanje uma. (Dakle, ne znaš da l te zeza, duboko i stvarno vjeruje u to što piše, ili se radi o osobi bez ikakvih skrupula koja sebi diže cijenu spuštajući je svima drugima.)
Moramo naglasiti da se, prema današnjim shvaćanjima, povezanost s velikim količinama novca smatra najvažnijim znakom visoke inteligencije. Ta se iluzija razbije tek u osobnom kontaktu s ljudima na tim položajima.
Jedini autor* citiranog priručnika sam sebi persira čitavo vrijeme. Stvarajući dojam da nije usamljen u mnijenju koje iznosi. I sasvim sigurno nije. Iza nj je cijeli čopor ovih koji mu na riječ vjeruju, jer on je sposoban procijeniti, da su ljudi koji zarađuju velike novce slabo inteligentni.
A sad opet po političkoj debati:
Dakle, njih dvojica – istih. Međusobno, ne istih od prošlog puta. Jedan malo tiši, drugi malo glasniji. (Krivite za to profesoricu hrvatskog i njeno inzistiranje na liepom i izražajnom izražaju!) Navodno se takmiče u tom tko će biti bolji vođa u nekoj neodredivoj budućnosti, a zapravo to je natjecanje u ljepoti. A stalo je samo članovima stranki (član je onaj koji plaća članarinu), radi mogućeg / sigurnog uhljebljenja u nekoj neodredivoj budućnosti, te novinarima & analitičarima koji inače ne bi imali o čem pisati / debatirati. Za novac. Jer ima i naivaca koji pišu / debatiraju za badava.
Upravo sam potrošila cca 300 riječi i deset minuta svog vremena.
o_O
__________________________________________________
* Autor je ekonomski savjetnik koji je, pročitala sam tako, surađivao sa svim američkim predsjednicima demokratske stranke od Roosevelta nadalje. A sama je knjižica o preraspodjeli materijalnih dobara: glupi bogataši trebaju financirati pametne, i one koji će to tek postati, obične ljude, da bi društvo moglo prosperirati. A politika se vrti otprilike oko toga: uvjeriti što više običnih ljudi da su lumeni pod maskom.
__________________________________________________
Pitanja & Zadatci
Kad s djetetom pričaš na djetinji način, znači li to da imaš mozak djeteta?
odnosno
Da li je ispravno / potrebno / poželjno s djetetom pričati na djetinji način?
jer postoji netko tko će te (možda) (po potrebi) proglasiti osobom inteligencije ravne djetinjoj
Pretjerujem? Promislite ponovno!
___________________________________________________
Uvijek mi bude zao djevojaka (i mladica) koji (isticu to da) citaju.
Citanje je aktivnost namijenjena dusama nastanjenima u fizickom tijelu s kojim se fizicki ne moze puno toga; nesto kao zastita od “stvarnog” svijeta koji ih nastoji obogaljiti i duhom. (A film je uvijek losija varijanta.) Zato, kad mi kazes kako su tri-cetri knjige na uzglavlju, u torbi, u pripravi, na cekanju, i kako ces ti to satrat za dva-tri dana ___
Zao mi bude
Bolje stvarnosti
.
Ali, kako sam sama profesionalno deformirana uzmem jednu o ‘robovima po rođenju’.
Zensko pismo muskog autora nikad nije simpaticno, iako ga smatram korisnim: misli su iskrzane do neprepoznatljivosti a metar los, međutim to je iskren i autentican dozivljaj – zene.
Ne kazem da su iskrzane i kvrgave misli autenticna zena – da ne bude zabune – nego nacin na koji muskom stvoru zvuce stvarne zene. Jer ocito misli da dobro oponasa, docim ih sastavlja u – knjigu.
Uzela sam, dakle, starogrcku samostalnu (slobodnu i samostojecu) zenu, iz pera W. Goldinga. Iako je bilo izbora, i među autorima i među opjevanim modernima, Goldinga sam posudila, ne zato sto je nobelovac, nego zato sto je autor najboljeg prirucnika za ucitelje (da, mislim na Gospodara muha), i – ne preporucujem.
Neuka si – kaze joj na jednom mjestu – a to se u tvom slucaju moze protumaciti kao vidovitost.
rezonanca 