Dok nekom od reformatora ne padne na pamet izbrisati opće predmete iz državnih gimnazija nakorist modernih, na znanosti koja se tek ima dokazivati, utemeljenih i nedokazivih iako dokazanih, gledam, čisto prevencije radi, kako iskoristiti svo to beskorisno znanje, na dobrobit i na korist.
Već duže vrijeme, zapinju mi za ruke romani(?), uglavnom kvazi krimići modernih autora, mahom doktora lingvistike ili filologije, od kojih neki sasvim pristojni, ali ne i za preporučiti. Hoće reći, svijet bi bio jednako jednak i bez. Te je moje mišljenje, naime, da jezikoslovcima niti ljupcima ne bi smjelo biti pripušteno u lijepu(?) književnost, jer malo, naime razumiju svijet oko nas, još više učvrščeno.
Svijet, naime, nije u detaljima, niti je u njima ljepota; ako nemaš širu sliku o.
I, o tom je krimić(?) iz naslova. Predratna dekadentna Europa. Sve miriše (smr..) na fašizam. Ali samo zato što smo mi učili povijest te to znamo, naime ako se spominje geštapo i vječno lutajući žid. Dočim doktor filologije piše o morfinistima, razuzdanim gimnazijalkama te debelim bankarima koji lijeno sjedeći na obalama biraju između puno vrsta kava i promatraju njišuća tijela pod svilenim haljinama.
U isto vrijeme slušam na vijestima unjkavu mirelu holi kako tumači najnoviju inicijativu za referendum za ne pratim što, kao znak nezadovoljstva u narodu (naroda?).
Ona je, mislim, doktorica književnosti. Osim što se hoće baviti politikom.
(sjećam se kad je ono Kerum ulazio u politiku da su mu se rugali da je on običan trgovac i da mu politika nije struka)
Dakle, zaključujem da ne pokušava svjesno manipulirati nego da jednostavno ne razumije.
Da je narodu dosadno.
A što je na svijetu lakše nego preeduciranoj rulji podvaliti bilo kakvu borbu(?) pod poštenu.
Gledam dakle historiju koja se ponavlja, i pitam, samo onako za igru:
bili bili svjesni ovi iz proteklog vijeka da su u ratu da im netko nije rekao da je rat?
Ratuje se, navodno, stalno i bez prestanka. Tako kažu. Tako sam čula.
Lupetam.
Komentiraj