Najprije, sto je kumir? Ikona, kip, persona, ono sto se da izmisliti.
Klanjanje ovdje dolazi u znacenju slijepog vjerovanja, do ulizivanja radi ostvarenja vl. interesa, koje je preslo u naviku pa time izgubilo osjet razabiranja dobra od loseg.
Kad na primjer trebate doznaku, potvrdu ili uvjerenje, pa odete u nadleznu instituciju kod nadleznog sluzbenika, a on trazi, izrijekom ili sutke, da njemu zahvalite sto radi ono za sto je placen, tada se on klanja personi za koju je povjerovao da je njegova vlastita. Ali ako vi mislite da se morate pokloniti doticnoj sl. osobi, jer on osobno, vama osobno, radi osobnu uslugu, tada vi imate problem.
Ako vam uvjerenje treba da biste mogli ostvariti pravo koje bi vam inace bilo uskraceno, tada je drustvo u problemu.
A ako vam treba uvjerenje jer ste uvjereni da ga bas vi zasluzujete, tada je problem vas.
U nasem slucaju, na nasem primjeru, kumir bi bio i osoba i stvar: potvrda i pecat, odnosno gazda koji ima moc da ih udara.
Klanjanje se odnosi na ljude i na osobe, na onog u potrebi, i na onog koji se zaboravio, pa pomislio da nije vise covjek, nego lik koji ima moc da nesto da ili da nesto uskrati.
Razumijete?
…nastavit ce se…
Komentiraj